Tri godine posle Don Karlosa, 16. jula 1870, Verdi je pisao jednom svome prijatelju: „Rekao sam vam da sam zauzet. Zamislite čime? Komponujem jednu operu za Kairo! Neću ići da je stavim na scenu: bojim se da ću ostati tamo dole, mumificiran“. Međutim, nije ostao mumificiran, već naprotiv – glorifikovan. Verdi je prihvatio ponudu Izmael-paše, egipatskog kediva, da za posvećenje novog operskog pozorišta u Kairu i za otvaranje Sueckog kanala komponuje veliku svečanu operu. Arheolog Eduard Marijet Bej, poznat po svojim iskopavanjima kod Memfisa i Tebe, dao je siže u obliku jedne priče. Kamij di Lokl, direktor Komične opere u Parizu, saradnik na libretu Don Karlosa, dramatizovao je taj tekst da bi ga, najzad, Antonio Gislanconi, pevač, novinar i dramatičar, stavio u stihove jednog operskog libreta, uz intervencije kompozitora. Verdi je posetio Kairo i Egipat, doživeo ambijent i inspirisao se na licu mesta. Za četiri meseca, za jedno upravo neverovatno kratko vreme, sredinom novembra 1870...
Kralj Egipta Stefan Pavlović / Mihailo Šljivić
Amneris, njegova kćerka Jelena Vlahović / Nataša Jović Trivić / Dragana Del Monako / Jadranka Jovanović
Aida, robinja Jasmina Trumbetaš Petrović / Ana Rupčić / Sanja Kerkez
Radames, egipatski vojskovođa Janko Sinadinović / Hon Li / Dušan Plazinić
Ramfis, egipatski prvosveštenik Ivan Tomašev / Nenad Jakovljević / Slavko Sekulić
Amonasro, etiopski kralj, otac Aidin Miodrag D. Jovanović / Aleksandar Stamatović
Glasnik Nenad Čiča / Danilo Stošić
Sveštenica Ivanka Raković Krstonošić / Biljana Soldo / Tatjana Mitić / Marija Mitić Vasić
Диригент Питер Леонард к.г. / Ђорђе Павловић
Сценографи Дејан Миладиновић и Мираш Вуксановић
Костимограф Миланка Берберовић
Костимограф – сарадник Катарина Грчић Николић
Кореограф Константин Костјуков
Избор видео материјала Дејан Миладиновић
Видео продукција Петар Антоновић
