Dama s kamelijama

Ulogujte se da dodate predstavu u listu zelja
0.0

Broj ocena: 0;

Dama s kamelijama

Premijera: 24. Dec 2010.
Pisac: Aleksandar Dima Sin, Režija: Lidija Pilipenko

Igraju:

Margereta Gotje Ana Pavlović
Arman Dival  Jovan Veselinović
Gospodin Dival, Armanov otac Milan Rus
Gospodin „Ka“ Miloš Marijan
Faustin Miloš Isailović
Faustinove prijateljice Bojana Žegarac, Dušanka Đorđević
Pridans, družbenica Milica Jević
Nanina, sobarica Milja Đurićć

Muzička adaptacija i orkestracija Angel Šurev  
Kostimi Božana Jovanović 
Dekor Boris Maksimović  
Asistent koreografa Duška Dragičević
Dirigent Vesna Šouc 



DAMA S KAMELIJAMA Verdi-Šurev Dirigent Angel Šurev je za koreografa Lidiju Pililenko obradio Sen-Sansovu operu Samson i Dalila, koristeći odlomke i iz nekih drugih kompozicija francuskog majstora, s tim što je za horske numere zadržan hor na sceni. Koreograf Lidija Pilipenko je smatrala da tema Diminog romana Dama s kamelijama zaslužuje i baletski izraz, uz muziku Verdijeve Travijate koja je svima dobro poznata i uvek rado slušana. Za ovu priliku obradu je preuzeo Angel Šurev, koji je striktno poštovao Verdijevu partituru, tako da, sem tri sasvim kratke modulacije, u celovečernjem baletu nema nikakvih primesa. Korišćen je odlomak iz Verdijevog Rekvijema tako da se uloga prerađivača ograničila na instrumentaciju. Redosled i raspored pojedinih muzičkih numera ostvareni su u najtešnjoj saradnji koreografa i obrađivača. Šurev je izuzetno vešto spojio delove u novu dramaturški uslovljenu celinu, zadržavajući u potpunosti sve muzičke elemente, sem instrumentacije koja je i pevačke deonice poverila instrumentima. Neki odlomci se ne ponavljaju, neki delovi su prebačeni iz čina u čin, tako da slušaoci Verdijeve Travijate dobijaju gotovo celu muziku opere u novom ruhu, a gledaoci baleta genijalnu Verdijevu partituru za muzičku bazu igre. (...) Povećavanjem sastava orkestra u duvačima, ukupni zvuk je postao zasićeniji, bogatiji i raskošniji. Prirodno je da instrumenti koji donose melodijski materijal pevačkih deonica budu izabrani prema karakteru muzike. Slušaoci će biti iznenađeni obiljem solističkih delova u pojedinim instrumentima. Postavlja se opravdano pitanje: da li je majstorsku partituru opere trebalo prerađivati? Ako to znači obogaćenje za baletski izraz i proširenje muzičke baze za igru i pokret, intervencija nam se čini opravdanom i svrsishodnom. Ništa nije izvitopereno, amputirano, nasilno razdvojeno i ponovo sklopljeno. Prekrasne autorove melodije ništa nisu izgubile od svoje inspirisanosti, svežine, očaravajuće privlačnosti. Transkripcije će uvek imati zaštitnike i kuditelje. Konstantin Vinaver