Premijera: 13. Oct 2018.
Pisac: Đuzepe Verdi, Režija: Krunislav Simić
Margerita Gotje - Ana Đurić / Katarina Kljajić
Arman Dival - Andrej Kolčeriu / Samjuel Bišop
Gospodin Dival, Armanov otac - David Gruoso
Pridansa Divernoa, Margeritina družbenica - Olga Avramović / Lana Stojanović
Madam Olempa, kurtizana - Katarina Kljajić / Marijana Ćurčija / Olga Avramović / Mina Radović
Gaston R…, Armanov prijatelj - Milan Ivan / Alesandro Bonavita
Grof De N…, Margeritin ljubavnik - Samjuel Bišop / Toma Križnar / David Gruoso
Nanina, sobarica - Verica Kozarev Klarić / Sonja Batić / Mina Radović
Glumci opere Komik - Lana Stojanović, Naojuki Acumi, Aleksandar Bečvardi / Jelena Nikolić, Juka Macujama, Igor Tauber, Bojan Radnov, Zoran Trifunović
Sudski izvršitelj - Ivan Đerković
Libreto: Krunislav Simić, prema istoimenom romanu Aleksandra Dime Sina, Orkestracija: Aleksandar Kojić, Koreograf i reditelj: Krunislav Simić, Baletski pedagog: Ala Širkevič (Rusija), Dirigent: Aleksandar Kojić, Scenograf: Geroslav Zarić, Kostimograf: Bojana Nikitović, Repetitori: Oksana Storožuk, Milan Lazić, Vesna Brkić, Branka Gligorić, Dizajner svetla: Marko Radanović
Dama s kamelijama kao Verdijeva Travijata
(Giuseppe Verdi, Ronkola, kraj Buseta, 10. X 1813 – Milano, 27. I 1901)
Tokom februara 1852, boraveći u Parizu, Verdi je imao prilike da, u teatru Vodvilj, vidi dramu Dama s kamelijama, koju je prema sopstvenom romanu sačinio Aleksandar Dima Sin. Bio je više nego impresioniran. /… / Po sopstvenim rečima želeo je nešto jednostavno, dirljivo i strasno posle sumornih tragedija iz svoje dve prethodne opere i osećao je da je u libretu Dame s kamelijama našao svoju temu, što je morao prihvatiti i njegov libretista Frančesko Marija Pjave.
Međutim, Verdijeva Travijata nije Dama s kamelijama A. Dime, iako od njega potiče. Verdi obeležava svoju junakinju, nedvosmisleno joj određujući ambijent i sve ostalo što iz njega proizlazi, što ide sa njim i uz njega. On želi da je „očisti“ – ljubavlju, ali u isti mah, on polazi od toga da je ona odveć ogrezla u kal, isuviše spala na dno, da bi imala pravo i nadu na žuđeni spas i sreću. Otuda je ta ljubav i izvor njene tragedije, ali tek vidljiv izvor, sve ostalo, dublje, na tu vidljivost se nadovezuje. Violeta, dakle, mora biti bludnica, jer samo kao takva, ona ne zna šta je ljubav – njen zanat to ne traži! – ali kad je oseti, kad se zanese tom nepoznatom čari, istog časa staje na put svoje tragične krivice…
S. Turlakov, 1981.