„Za razliku od Topalovića iz Maratonaca, koji decenijama preprodaju iste mrtvačke kovčege, ostajući u okvirima sitne familijarne manufakture, njihovi bliski rođaci, junaci komada Generalna proba samoubistva, tri ekscentrična brata, kapetan rečne plovidbe, kontroverzni biznismen i suludi psihijatar, bez obzira na to da li su baš to za šta se izdaju da jesu, umešani su u velike svetske poslove, u trgovinu ljudima i ljudskim organima, onima čiji su samoubilački naum osujetili.
S druge strane, modernizovanje te stare teme prisiljava pisca da odustane od svojih dosadašnjih preokupacija, od opisivanja specifičnosti naše sredine, ali ga navodi i da kreira jednu, i smešnu i suštastvenu, metonimijsku sliku modernog sveta, suočenog i s tamnim stranama procesa globalizacije.“
Vladimir Stamenković, NIN
Predstava koja se u Zvezdara teatru igra od 2008.godine i dalje privlači pažnju publike i još uvek su karte za svako izvođenje rasprodate. Generalna proba samoubistva, čiji je pisac i reditelj Dušan Kovačević, asocira na mnoge dobro poznate teme kojima se Kovačevič bavi u svojim filmovima i pozorišnim komadima. Njegove komedije su oduvek izazivale pažnju kod gledalaca, pre svega, zato što nisu uobičajene komedije, već su uvek duboko satirične i sa određenom dozom sete ili tuge.
Poigravanje sa temom smrti, sa jasno izbalansiranim preplitanjem komičnog i tragičnog, poput onog u kultnim filmovima Maratonci trče počasni krug (1982) i Sabirni centar (1989), Kovačević nastavlja u ovom delu. Problemi običnog čoveka, uhvaćenog ukoštac sa vremenom i prostorom u kojim se nalazi, predstavljeni su kroz komične likove. Glavni lik se nalazi u naizgled bezizlaznoj situaciji i odlučuje da izvrši samoubistvo, ali kroz dramu saznaje kakve bi to posledice imalo na ostatak sveta. Tragična odluka čoveka koji želi samoinicijativno da okonča svoj život nailazi na komično saznanje da se to svakodnevno dešava i da bi se takvim postupkom rešio svojih problema, ali ih stvorio drugim ljudima. Na ovaj način se uvodi motiv sebičnosti onoga ko se odluči na takav fatalni postupak. Uvodeći likove koji bi bili uništeni takvom sebičnošću glavnog lika, aludira se na ljude kojima je stvarno stalo do počinioca samoubistva i na bol koji bi njima mogao da nanese tim postupkom. Pošto se na scenu izvode samo naizgled nasumični likovi koji su se tu našli, može se steći utisak da ljudska empatija ipak postoji.
U dramu se upliću novi likovi, koji žele na različite načine da pomognu vidno rastrojenom čoveku. Od rešavanja novčanih problema, nezaposlenosti do psihičkih bolesti, svi su prijateljski nastrojeni prema njemu kako bi ga odvratili od samoubistva. Predstava kritikuje društvo koja se krije iza maske dobroćudnosti i jedine istinske želje da se čovek iskoristi na sve moguće načine. Naspram beskrupuloznih ljudi postavljeni su naivnost i vera u dobro u drugim ljudima. Ishod u tim neravnopravnim borbama je uvek isti, a to je pobeda zlih i nemoralnih i sve veći veći poraz dobrih u duhovnom i fizičkom smislu.
Komedija se ovde bazira na upravo na susretu dva sveta – dobrih i loših ili malih i velikih ljudi i dovodi do smeha koji traje tokom cele predstave. Osim izvrsnog scenarija i režije, magičnog zvezdanog neba u noći kao dela scenografije, celokupnom utisku doprinose i glumci. Branislav Lečić, Branimir Brstina, Igor Đorđević i Dubravka Kovjanić briljantno iznose svoje likove na scenu. Posebno se ističe Branimir Brstina, koji u ovoj predstavi pokazuje sve svoje glumačke bravure, glumeći četiri brata, iznosi svakog od njih drugačije. Svaki od njegovih likova ima novi govor, ponašanje, kretanje, kostim i svaki se bavi određenim delom dobro organizovanog porodičnog posla. Neočekivan izlazak iz likova na kraju predstave i rušenje četvrtog zida između glumaca i gledalaca doprinose celokupnom doživljaju i navode na pomisao da se takve drame ne dešavaju samo na sceni, već da su deo naše svakodnevnice.