Kabare jugoslovenke

Ulogujte se da dodate predstavu u listu zelja
8.0

Broj ocena: 1;

Kabare jugoslovenke

Premijera: 25. May 2023.
Pisac: Ivan Leo Lemo, Režija: Ivan Leo Lemo

Igraju:

DANICA DRMALOV, pilotkinja iz okoline Mostara - Suzana Vuković
LJUPKA DEMIROVSKA, kriminalka iz okoline Štipa - Jelena Mihajlović
MOJCA MAURIN, medicinska genetičarka iz Postojne - Sanja Moravčić
SVETLANA VRSALOVIĆ, generalka iz Kragujevca - Kristina Jakoviljević
TEUTA, arheološkinja iz Boke Kotorske - Monja Medaković Vuksanović
ESMA OMERPAŠIĆ, radnica na određeno u salonu za nokte u Zagrebu - Nikolina Vujević
SUZANA VUKOVIĆ, glumica iz Subotice - Vesna Kljajić Ristović
DUALIPA, pevačica iz Londona i Prištine, trenutno nerođena - Sofija Mijatović

Koreograf: Leo Mujić, Kompozitor: Zvonimir Dusper Dus, Scenografkinja: Vesna Režić, Kostimograf: Marko Marosiuk, Inspicijent: Goran Grubišić, Suflerka: Vesna Galešev, Korepetitor: Geza Kučera



REČ REDITELJA: 

Ovo je moj sedmi po redu cabaret u sedam godina. S Jugoslovenkama završavam taj ciklus koji je počeo 2016. s “Cabaretom Splićanke”. Bila je to predstava inspirirana mojim rodnim gradom Splitom. Godinu dana poslije, još sam jedan cabaret smjestio u Split, “Cabaret Split in space”. Svidjela mi se,tad, ta kombinacija storytelling-a, stand up-a, burlesque-e i mjuzikla, u vehementnim ispovjednim monolozima s dinaminkom živčanih slomova.Pokušavao sam publiku i nasmijati i ganuti, i zabaviti i zamisliti. A najveće kreativno uzbuđenje bilo mi je igrati se jezikom, standardnim i žargonom, njegovim frazama, dijalektalnim melodijama, retoričkim dinamikama, stilskim figurama, njegovim dubinama i dosezima. U tom sam tkanju jezika i fabule tražio identitetske matrice koje nas oblikuju, usmjeravaju, označavaju, otvaraju prema drugima, ali i ograničavaju u pogledima na drugo i drugačije. Slijedila su još dva cabareta u kojima sam s istom potrebom istraživao jezik i mentalitet mojih predaka iz Dalmatinske zagore. Bili su to cabareti Vla-Vla-Vlajland i Čudo. Zatim sam u Zagrebu napisao i režirao dva cabareta posvećena tom gradu u kojem trideset godina živim; “Cabaret preko veze” te “Cabaret Zagrepčanke i statičar”. I evo, nakon te sedmogodišnje cabaretske ekspedicije, u Narodnom pozorištu u Subotici vraćam se odakle je moj život i počeo, u temu Jugoslavije, ali iz pozicije kojom su se svi moji cabareti i bavili, a to je rasvjetljavanje patrijarhalnih pomračina, istraživanje tektonskog susreta takozvanog Istoka sa takozvanim Zapadom u bizarnim i melodramatičnim pričama. Subotica sa svojim prekrasnim i ponosa vrijednim multikulturalnim identitetom, čini mi se idealna pozornica za udomiti ovakav cabaret u kojem se propliće osam priča iz šest bivših republika i dvije bivše pokrajne iz bivše nam zajedničke države. Koristim ovu priliku da se ispričam Slovencima i Makedoncima što smo od njihovog jezika napravili jednu srpsko-hrvatsko makledonsko slovensku mješanciju, zapravo metajezik koji ne postoji, ali je konstruiran za potrebe likova i multikulturalnog dramskog privida. Nije nam bila namjera izrugivati se, nego pokazati kako nama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, koji govorimo isti jezik u različitim narječjima, kako, dakle, nama, zvuče njihovi bratski jezici. Postupak je to svjesnog i svojevrsnog stereotipiziranja sa dramskom svrhom. Nadamo se da će te naše jezične gimnastike zabaviti publike od Vardara do Triglava i da će naša fabularna, paralelna povijest Jugoslavije potaknuti na inspirativne usporedbe, komemorativne konkluzije i prožimanje u prepoznavanju.

- Ivan Leo Lemo