Pisac: Dušan Radović / Milorad Milinković, Režija: Milorad Milinković
Kapetan Džon Piplfoks - Alek Rodić
Arčibald - Miloš Samolov
Spiker - Jelena Ilić
Sekira - Goran Balančević
Kornjača - Radica Marinković
Brzogovoreći, Starac i Admiral - Damjan Kecojević
Majka - Ljiljana Peroš
Dečak Marko - Arsenije Tubić
Devojčica Julija - Ivana Adžić
Čudovište, Ćerka, Upravnica muzeja - Tatjana Stanković
Adaptacija teksta: Milorad Milinković, Scena: Vesna Popović, Kostim: Milica Grbić-Komazec, Muzika: Dušan Petrović, Scenski pokret: Damjan Kecojević
Kada pričate neku priču, morate biti svesni trenutka u kojem se ljudima obraćate. Mi ovde igramo deci rođenoj u 21. veku, i zato ovaj komad ima podnaslov „Kapetan Džon Piplfoks - u novom milenijumu“.
Sam tekst, uz neznatna skraćenja, nije pretrpeo skoro nikakve izmene. Samo je stavljen u kontekst modernog vremena. Ali to nije urađeno na način da se, primera radi, gusarima stave mobilni telefoni u ruke. Jer kič se zapravo može definisati kao količina opštih mesta u jedinici vremena, a nema većeg opšteg mesta no staviti gusarima mobilne u ruke. Osavremenjavanje ovog komada je, dakle, pošlo od promene ugla gledanja, te smo za posmatrača postavili aktera van priče, jedanaestogodišnjeg savremenog dečaka, kroz čije oči i emocije mi sagledavamo kako bi penzionisani gusar Piplfoks uticao na današnju decu. A kroz njegove reakcije mi sagledavamo ne samo univerzalnost Piplfoksa, već i probleme koje nosi doba u kojem živimo. I probleme onih kojima ovu priču pričamo.