Majstori, majstori

Pozorište Boško Buha | Drama Komedija
Ulogujte se da dodate predstavu u listu zelja
7.7

Broj ocena: 3;

Majstori, majstori

Premijera: 02. Apr 2015.
Pisac: Goran Marković, Režija: Milan Karadžić

Igraju:

Direktorka - Milica Mihajlović

Miroslav - Uroš Jovčić

Bogdan, zamenik direktora - Nebojša Ilić

Goca, nastavnica engleskog jezika - Borka Tomović

Đorđe, nastavnik srpskog jezika - Nemanja Oliverić

Dunja, nastavnica matematike - Boba Latinović

Hristina, nastavnica biologije - Aleksandra Tomić / Andrijana Oliverić

Sava, nastavnik oto-a - Andrija Milošević

Šilja, nastavnik fizičkog - Aleksandar Radojičić

Ćira, nastavnik umetnosti - Zoran Cvijanović

Servirka I - Jelena Trkulja

Servirka II - Katarina Marković

Stole, domar - Miloš Samolov

Vuksan, šef računovodstva - Nenad Nenadović

Bosa, daktilografkinja - Anja Mit

Kole - Vladan Dujović

Miloje - Dejan Lutkić

Keva, spremačica u školi - Nada Sekulić

Kevin sin - Miloš Vlalukin

Kevina snaha - Bojana Ordinačev

Školski bend i hor
Konstantinos Patos, Marko Kizić, Milan Vasiljević, Miloš Klanšček, Nikola Ristić, Ognjen Mićović, Ognjen Orešković, Pavle Erić, Pavle Pavićević, Aleksa Božić, Andreas Rukovski, Boris Padorev, Lazar Petrović, Luka Mijatović, Uroš Najkić, Mihajlo Gajić, Veljko Knežević, Ana Tanasković, Anastasia Bigović, Anđela Hajduk Veljković, Isidora Milić, Jana Martinov, Jelena Blagojević, Lola Brčin, Mia Pavlović, Mina Nenadović, Sofija Dragoj, Tamara Remenski, Teodora Vujnović, Jelena Kosara, Katarina Čupić, Mia Đurić, Snežana Novčić, Staša Agatunović, Tamara Tomašević, Lara Polak

Dramaturg: Milena Depolo

Kompozitor: Irena Popović

Scenograf: Boris Maksimović

Kostimograf: Dragica Laušević

Koreograf: Nebojša Gromilić

Organizator: Tamara Milosavljević

Inspicijent: Mihailo Todorović

Sufler: Slobodan Popović



Od filma do predstave

Prvi impuls da radimo „Majstore“ u Pozorištu Boško Buha dala nam je ogromna ljubav prema filmu Gorana Markovića. Posle smo tu istu ljubav otkrili i kod svih članova podele. Mnogima je to omiljeni film i znaju ga napamet, što je prilično olakšalo posao oko učenja teksta. Ljubav, odlično polazište, obećava uživanje u radu. Ipak, ona nije ostala jedini razlog iz kog smo odlučili da ispričamo „Majstore“ pozorišnim jezikom.

Na prvo čitanje, ovaj komad je komedija. Velika ansambl komedija, sa finom ironijom i specifičnim smislom za humor Gorana Markovića. Zbog toga ga volimo svi, i publika i mi.

Onda dolazi drugo čitanje, posle koga se oseti seta. Životi naših „malih“ junaka, nedostojnih dramske radnje, a tako velikih i važnih u sopstvenim očima, nisu više toliko smešni kada shvatimo da smo to i i mi sami. Ko sme da kaže da se nikada nije zaneo sopstvenim značajem toliko da je zaboravio zašto je zapravo tu?

Vremenska distanca dala je komadu još jednu dimenziju. Na treće čitanje, kada se setimo da je od filma do danas prošlo više od trideset godina, oseti se strah. Strah što se ama baš ništa nije promenilo, niti ima izgleda da će. Strah kada shvatimo da su učenici škole iz naše predstave rođeni krajem šezdesetih godina dvadesetog veka, isto kada su rođeni i oni koji danas vode našu zemlju i odlučuju o našim životima. Zato je u našoj predstavi veoma važna uloga dece, đaka koji kao papagaji ponavljaju sve „bisere mudrosti“ koje su čuli od svojih nastavnika i koji na kraju ostaju žrtve njihovog nezadovoljstva i promašenosti.

Sve se to krije iza priče o ispraćaju jedne tetkice u penziju.