Pisac: Bertol Breht, Režija: Zoran Rakić
Kapet. Makit, zvani Maki Nož - Nakić Đorđe
Poli Pičem - Aleksandra Anja Knežević
Džonatan Džeremaja Pičem - Uroš Kočović
Silija Pičem - Nevena Georgijević
Braun - Nemanja Bajić
Filč - Vuk Stojković
Lusi - Katarina Timotijević
Smit - Saša Vukić;
Sveštenik - Pavle Marjanović
Podzemna Dženi - Marina Grahovac
Suki Todri - Katarina Stanimirović
Čarli Čaplin - Andrej Pipović
Ona koja zna kraj - Milica Knežević
Makijeva banda/Prosjaci -Miloš Milinković
Nikola Lojpur
Sava Bojanić
Gavrilo Glogovac
Muzika: Lazar Arsović, Kompozitor, Aranžman: Milana Milošević, Tehnička realizacija: Andrija Urošević
Godine 1728. Džon Gej piše Prosjačku operu, postavljena je u Londonu i postaje veliki hit. Godine 1920. u Londonu opet oživljavaju komad i predstava ostvaruje rekordan broj repriza, čak 1463. Breht (sa saradnicom E. Hautman i kompozitorom K. Vajlom) godine 1928. adaptira Prosjačku operu. Dobija nov naslov: Opera za tri groša. Premijera Opere za tri groša u Berlinu iste godine. Totalni pogodak. Virus Opere za tri groša se širi na Brisel, Brno, Budimpeštu, Kopenhagen, Geteburg, Ljubljanu, Milano, Moskvu, Njujork, Paris, Prag, Oslo, Stokholm, Tel Aviv, Varašavu, Cirih… U prvoj sezoni više od 50 premijera. Do 1933. već 130 premijera. Do 1937. V. Benjamin beleži već 40 000 izvođenja u celom svetu. Između 1933. i 1945. zabranjena je u nacističkoj Nemačkoj i kvalifikovana kao “degenerisana” umetnost. 50-ih godina XX veka postaje najduže igrani mjuzikl u Americi sa preko 2 611 uzastopnih repriza.
U sezoni 1986/87 u Zapadnoj Nemačkoj ima deset novih postavki, koliko i Hamlet, ali privlači 174 000 gledalaca, duplo
Prosjačka opera ili Opera za tri groša smeštena u Londonu u jeku industrijske revolucije. Delo nastalo kao osuda jednog vremena, jednog sistema govori o ljudima i njihovim željama da uspeju u svetu kada se ljudski kvaliteti najmanje vrednuju. Priča o ljudima koji pokušavaju na sve načine da plivaju u moru nedaća sa glavom iznad vode a van čizme policije. Kao i uvek životna sudbina iscrtala je različit put akterima ovog dela, a njima je ostavila zadatak da se na tom putu snađu. Iako razdvojeni svojim životnim putevima oni ne mogu jedni bez drugih jer jedino tako u simbiozi mogu da opstanu.
Kako čovek da se popne nam sam vrh uz lestvice životnih merdevina dok manja riba uvek bude pojedena od strane veće? Kako uspeti u svetu gde prijateljstvo i ljubav gube smisao zarad interesa? Šta je potrebno uraditi čoveku ne bi li u njemu probudio primitivni instinkt samoočuvanja?
Odgovore na ova pitanja akteri Brehtove opere odgovaraju na svojstven način proistekao iz iskustva i bremena koje nose. Isprepletani u toj životnoj paukovoj mreži osuđeni jedni na druge staviće svoje prijateljstvo, ljubav i vernost na probu. Da li čovek može da se izdigne iznad svojih primitivnih nagona samoočuvanja zarad ovih životnih vrednosti u toj kobnoj trci sa vremenom kada je vremena za odluku malo?
– Aleksandar Miljković