Premijera: 10. apr 2016.
Pisac: Vladimir Zujev, Režija: Isidora Gončić
Sergej - Željko Maksimović
Fedor - Aleksandar Meda Jovanović
Čovek koji zna - Luka Lopičić
Prevod s ruskog: Nataša Radulović
Asistent režije: Luka Jovanov
Autor muzike i izvođenje na harmonici: Luka Lopičić
Organizacija: Marija Milosavljević
Scenski pokret: Nebojša Gromilić
Štucanje nastaje usled nadražaja živaca ili moždanih centara koji kontrolišu disajne puteve, naročito dijafragmu i počinje uglavnom kad jedemo i pijemo alkoholna ili gazirana pića. Štucanje nije voljan čin i obuhvata poseban refleksni luk. Napadi štucanja obično prestaju sami bez intervencija. U narodu se veruje da štucanje nastaje onda kad nas neko spominje!
Ali, šta je u stvari štucanje?
Da li je to način da se resetujemo i probudimo svoju uspavanu ili izgubljenu dušu? Svoje pravo JA? Kakvim glasom će progovoriti naše unutrašnje JA i šta je to što ostaje iza nemoguće ljubavi?
Pokušavajući da odgovori na ova pitanja, Vladimir Zujev spaja dva naizgled potpuno različita čoveka – jednog naučnika, istoričara, stručnjaka za etnografiju i narodne običaje sa potpukovnikom, patriotom i elegantnim bokserom.
Ove potpuno različite muškarce povezuje jedan neobičan fenomen: u njihovim telima počinju da se bude i sazrevaju duše koje se ukrštaju i zaljubljuju, pa tako ovi ljudi koji u normalni okolnostima ne bi progovorili ni reč, osećaju potrebu da komuniciraju i da se makar privremeno oslobode usamljenosti.
Jer, iako je svaki život drugačiji, naša usamljenost je potpuno ista.