52Bitef18: Nedelja dan za učenje i opomenu


Nedelja na 52. Bitefu nikako nije bila dan za opuštanje. Obe izvedene predstave jasno su pratile nit ovogodišnjeg programa.

Popodne je publika pogledala predstavu „Smrt fašizmu! O Ribarima i Slobodi“ Reflektor teatra. Upravo je citat iz ove predstave „Zašto si ti živ?“ i slogan ovogodišnje Bitef polifonije. Ovo je pitanje koje glumci postavljaju jedni drugima u predstavi,  koje na neki način postavlja cela predstava. Zašto smo živi, koja je naša uloga u društveno-političkom aspektu? Predstava takođe preispituje pojam heroja, analizirajući ga kroz lik i delo Ive Lole Ribara, njegovog brata Jurice i verenice Slobode Trajković, postavljajući pitanje ko su danas heroji i da li se uopšte isplati biti heroj u ovom vremenu kada se prema herojima iz prošlosti odnosimo kao npr. prema Loli Ribaru. Takođe, predstava podseća na prilike na univerzitetu tokom tridesetih godina prošlog veka, i pojavu fašističkih organizacija podržavanu od strane diktatorske vlasti. Kao i činjenicu da je omladina ustala protiv ovakvih okolnosti nežaleći čak ni svoje živote.

Razgovor glumaca i publike

Dokumentarni deo predstave prekidaju glumci pričajući svoje lične priče, što je i ona iskra za koju se publika vezuje i zašto se svako izvođenje ove predstave završava dugim stojećim ovacijama. Glumci analiziraju omladinu danas, ulogu žena u ratu i opciju odlaska iz zemlje za boljim životom. Aplauzi ovoga puta nisu bili znak za razlaz. U nastavku je rediteljka Minja Bogavac provela publiku kroz ceo proces nastanka ove predstave od kastinga do premijere. Proces je pratio dug i iscrpan istraživački rad, što su kasnije kroz razgovor i sami glumci naglasili kao činjenicu koja rad na ovoj predstavi izdvaja od ostalih. Kroz dalji razgovor autora i publike postavljala su se brojna pitanja o društvu oko nas, u čemu je razlika izneđu kraja drugog svetskog rata i kraja građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije, šta danas podrazumeva bavljenje politikom i ko sve treba njom da se bavi, kako promeiti svet oko sebe ako nam ne odgovara.

Glavni program ove nedeljne večeri doneo nam je predstavu „Gorki: Alternativa za Nemačku?“ teatra „Maksim Gorki“ iz Berlina u režiji Olivera Frljića. Sam naslov ima višestruko značenje. Može li „Gorki“ kao pozorište koje otvoreno traži glumce iz marginalnih grupa (bilo po veri, rasi, seksualnom opredeljenju ili poreklu), nekad čak to stavlja iznad njihovog glumačkog umeća, da kritikuje današnje stanje u Nemačkom društvu? Sa druge strane Alternativa za Nemačku (AfD) je desničarska politička partija koja ima 20% poslanika u nemačkom parlamentu. Dok se vladajuće partije bave političkom korektnošću, ovakve partije se hvataju u koštac sa turbulentim evropskim poltičkim prilikama i od izbora do izbora dobijaju sve veću podršku.

Na okruglom stolu posle predstave saznali smo da se troje glumaca u okviru priprema za ovu predstavu priključilo AfD-u. Maestralan rediteljski potez, AfD je protiv finansiranja pozorišta poput „Gorkog“ iz budžeta, ali su pare koje je teatar dobio napravile pun krug i završile za članarinu u ovoj stranci. Na intervju za prijem u AfD glumci su bili pozvani na dan premijere ove predstave, tako da nisu postali punopravni članovi. Slučajno ili ne?

Jedna od tema na okruglom stolu bila je šta uraditi da se demokratija „popravi“ ili bolje reći održi. Neke predloge smo čuli, ali do konačnog rešenja nismo došli. O trenutnom položaju demokratije možda najbolje govori sam kraj predstave. Dok su demokrate uljuljkane u neoliberalnom kapitalizmu, desne ideje pokušavaju da iskoriste demokratske metode za antidemokratsko delovanje.

Gde smo mi tu? Ovogodišnji Bitef pokazuje da je pozorište možda i najbolje mesto gde bi trebalo da budemo ako želimo da budemo svesni sveta oko sebe, herojske prošlosti, trenutne situacije i pretnji koje budućnost nosi.



Povratak na vesti


Ukoliko želite da naš rad podržavate iznosom koji sami određujete na mesečnom nivou, kliknite ovde: https://www.patreon.com/hocupozoriste