Četvrti dan Desiréa – dela Vernera Švaba i Jana Fabra


Četvrtog dana „Desiré Central Station” festivala publici je prikazana predstava „Predsednice” Narodnog pozorišta iz Sombora Vernera Švaba u režiji Jane Maričić i kao predstava „Noćni pisac” Narodnog pozorišta u Beogradu u koprodukciji sa Kulturnim centrom Beograda u režiji Jana Fabra.

Dramski prvenac „Predsednice”, austrijskog dramaturga Vernera Švaba nam prikazuje isečak iz svakodnevnog života tri čistačice – Erne, Grete i Marice. Radnja započinje njihovim spremanjem ručka i naizgled jednostavim, običnim razgovorom iz kog, zapravo, isijava njihova malograđanština i uskogrudost – brbljanja o društvu, moralu, veri, hvalisanju. Erna je tvrdica, opsednuta je štednjom te uskraćuje sebi i osnovne životne namirnice. Iz njenog govora shvatamo i da je opsednuta seksualnim frustracijama svoga sina. Suprotno njoj – Greta je „grande”, telesno deformisana – u fizičkom izgledu, a i u svojim telesnim zadovoljstvima i požudama. Njena sličnost sa Ernom tiče se dece. I Greta je na određen način opsednuta kćerkom (jer se odselila „čak u Australiju, povadila organe” jer ne želi da rađa). Marica predstavlja vrhunac gradacije ovih triju junakinja – ponosi se, a i rado priča o svom poslu – ručnom otčepljivanju nužnika. Gledalac bi mogao steći  pogrešan utisak da je Marica psihički poromećena jer ne samo što na sceni golim rukama vadi g**** i baca uvis i među publiku no i ono što se nađe u šolji konzumira istim tim rukama – konzervu graška, pivo. Njen lik nema psihički poremećaj – Švab, a onda i rediteljka Tomić je prikazuju ovako baš da bi istakli primitivnost i nizak društveni sloj sve tri junakinje. Drugi deo predstave se iz kuhinje seli u gradski ambijent, na zabavu. Tu je zapravo prikazan vrhunac ove tragikomedije. Naziv „Predsednice” je ništa drugo do ironija. 

Fabrovo delo – dnevnik, intimna ispovest stvaraoca i umetnika ovekovečeni su u monodrami „Noćni pisac”, koju nam na scenu donosi Slobodan Beštić. On nam kroz noćne monologe slika zapise iz umetnikovih „Noćnih dnevnika” kako glumom tako i igrom. Prikazuje nam sve inspiracije i literarne i vizuelne probleme jednog stvaraoca. „Pišem plavom BIC olovkom kada je istina, a crvenom BIC olovkom kada je neistina”, kaže Bešlić u Fabrovo ime. S njim publika prolazi kroz sve Janove gradove inspiracija i stvaranja – Antverpen, Njujork, Pariz, kao i kroz sve sumnje i strahove stvaralaštva – „Ja sam greška”, kaže u jednom trenutku.  U predstavi su vidljivi i uticaji Brehta – songovi koje izvodi glumac. To su tri poznate pop numere „The End” grupe The Doors, „My Way” Franka Sinatre i mnogo puta obrađuvana čuvena italijanska pesma „Volare”.

Scena je posuta kristalnom soli koju na kraju glumac igrajući baca među publiku  pitajući se – ima li umetničke istine.

U petak i subotu nema prestava, dok se u nedelju očekuje izvođenje predstave „Nije to to” Sarajevskog ratnog teatra SARTR u koprodukciji sa  Kraljevskim pozorištem „Zetski dom” sa Cetinja,  Beogradskim dramskim pozorištem i Međunarodnim teatarskim festivalom MESS –  Scena MESS iz Sarajeva s početkom u 16 časova u pozorištu „Deže Kostolanji”.

Foto: NP Sombor, NP Beograd



Povratak na vesti


Ukoliko želite da naš rad podržavate iznosom koji sami određujete na mesečnom nivou, kliknite ovde: https://www.patreon.com/hocupozoriste