„Sebe nisam nikada srela, to lice zalepljeno za dno mog uma”


Koliko god govorili o raznim problemima u društvu koje nas okružuje imamo osjećaj da ti problemi samo rastu i postaju naša svakodnevica, nešto što postaje zataškano na dnu našeg bića. Međutim, u jednom trenutku to može da eskalira i pređe u nešto što zovemo suicid, zato o ovakvim problemima treba govoriti još više. Jedan od glavnih objekata gdje možemo osjećati, plakati, otkrivati, razumjeti i postajati svjesni ljudi i dešavanja oko nas jeste pozorište. Upravo to zadovoljstvo pružila nam je predstava Psihoza u 4.48 studenta režije Nemanje Mijovića, koja je odigrana na sceni Bitefa. Ovaj mladi reditelj je i sam uvidio koliko je važno govoriti o temi suicida i nerazumijevanja kroz koja prolazi jedna žrtva. Predstava je rađena po tekstu spisateljice Sare Kejn i bavi se razotkrivanjem misli o samoubistvu, kao i kroz kakve torture doktora, razmišljanja i bol prolazi osoba koja želi da ozdravi i pronađe nadu u takvom mraku.

Samu predstavu krasi intimna atmosfera i imate osjećaj kao da učestvujete u svemu što se događa na sceni s obzirom na to da je predviđena za četrdesetak ljudi. Scenografija (Ema Pavlović i Angela Božović), koja je upadljiva još na samom početku jer publika sjedi na sceni ispod zavjese nailona, odaje osjećaj klaustrofobičnosti i skučenosti kao u bolničkim sobama, te tako upotpunjava sami doživljaj. Od momenta ulaska, publika upada u psihozu gdje nema konkretno određenih likova, osim doktora (Ognjen Mićović), tako da možemo zamisliti Saru Kejn i njena osjećanja ili nekog sasvim drugog muškarca ili ženu na tom mjestu. Takođe nema ni konkretno određenog vremena i mjesta radnje, nazire se dijalog/razgovor, ali mi samo možemo da nagađamo sa kim ona/on razgovara, takođe drama obiluje mnoštvom nepovezanih misli. Ono što je još upečatljivo u ovoj drami jeste konstantno odbrojavanje do 4.48, kada će se desiti psihoza i rečenica: „Pamti svetlost i veruj u svetlost, tren bistrine uoči večne noći”. 

 Glumice Nina Perge i Marta Šćekić tumače jednu osobu koja tokom cijele predstave mijenja svoja stanja i osjećanja, iskazuje svoje različite faze od one početne gdje još gaji nadu, pa sve do one koja simbolizuje, ali i prikazuje kraj. Već na samom početku, raznim pitanjima, između ostalog i pitanjem „Šta vas asocira na bolicu?”, glumice uključuju publiku u samu radnju predstave, gdje se publika osjeća važno i u toj intimnoj atmosferi podijeli svoje mišljenje s obzirom na to da bolnice u ljudima obično ne bude lijepa osjećanja. Takođe, u jednom trenutku doktor dijeli medicinske maske publici, pa i to stvara utisak kao da smo zaista u njoj. Publika je u ovom momentu, kao i tokom cijele predstave, mogla da nauči šta znači biti saučesnik, jer doktori, psihijatri i svi ljudi iz te sfere su zbog svoje struke spriječeni da osjećaju, pa je tada najlakše sva stanja pripisati bolesti. Kod njih nema razumijevanja, nema emocija, samo gomila ljekova koja će ugasiti „duševni bol”. Doktori prisvajaju čovjeka kome treba pomoć i tada se čovjekova veza sa svijetom prekida, a tijelo se posmatra kao bolesno i prosto kao još jedno u nizu.  Ova predstava nas opominje da otvorimo oči i učestvujemo, da nađeno način da pomognemo dok nije kasno ili ne pravimo greške odbacujući ljude kojima je pomoć vidno potrebna. Doktor u ovoj predstavi nije običan doktor, već nam pruža različita osjećanja i lažna nadanja, što je protivno načelima racionalnih doktora. Cjelokupan utisak upotpunili su kostimi (Mia Đurović) koji su glumcima dali novi život i oblik.

Kraj predstave ću sačuvati za sebe, uz napomenu da se morate prepustiti osjećaju i glumcima koji će vas voditi kroz ovo putovanje. Takođe bih za kraj preporučila da pratite kada će se predstava ponovo odigrati i podržite ove mlade ljude koji su savršeno iznijeli ovu tešku priču koju treba poslušati, pogledati i osjetiti, jer je na kraju svega to i sama poenta predstave i pozorišta.

Foto: Mina Paunović



Povratak na vesti


Ukoliko želite da naš rad podržavate iznosom koji sami određujete na mesečnom nivou, kliknite ovde: https://www.patreon.com/hocupozoriste