Knez Mihailo, „knjaz“ – kao što je poznato - okončao je život u atentatu, 10. juna 1868. godine, pod nikada do kraja razjašnjenim okolnostima, dok je sa poznom izabranicom svog srca, od njega mnogo mlađom bliskom rođakom Katarinom, šetao Košutnjakom u pratnji Katarinine majke i babe, njegove sestre od strica, Anke Konstantinović, odnosno strine Tomanije, udovice Jevrema Obrenovića. Ilić u svojoj drami ne zaobilazi u finalu ovaj krvavi događaj, ali pretežno je usredsređen na uzroke i sva ona zlokobna zbivanja koja su dovela do tragedije. Kneza Mihaila su u Evropi nazivali „balkanskim Hamletom“, verovatno stoga što je bio pesnička priroda, prosvećeni apsolutista koji se nije mirio sa zaostalošću Srbije, već se upustio u rizičnu borbu sa konzervativnim krugovima i ograničenim političkim umovima, uspostavljajući moderan društveni sistem, zasnovan na ustavu i zakonima. I kao što Hamlet postavlja večito ...
