Taj Ibi je, slično kao i u drami, ZAHTEVAO da bude saslušan, režiran... Sa police biblioteke urlao je na mene: "Sveće mi za dušu, ne razumem zašto me ne radiš? A ja? A jaaaa????!!!" Bezobrazan i bezobziran, nije mi davao mira. Naravno, sa onim svojim: "Pa šta! Bokca ti božijeg, božijeg ti bokca... ima da me radiš, ima da me režiraš, ubiću te, je l’ čuješ?".
Ja - šta ću, s takvim pritiskom nisam uspeo da se izborim, ali mu rekoh da to nije pravedno, da ne može da mi preti, a on će meni: "Pa šta, kao da krivda nije jaka kao pravda". Onda shvatih da mi nema druge. Sa budalom se ne prepiri! Ko zna kako će sve to ispasti. Pozvah drugare i krenusmo u novu avanturu!
Igor Pavlović
...