Premijera: 21. Jan 2017.
Pisac: Vuk Bošković, Režija: Dino Mustafić
Mirjana Karanović
Boris Isaković
Ermin Bravo
Snežana Bogićević
Slaven Došlo
Scenograf: Petya Stoykova i Svetoslav Kokalov
Kostimograf: Lejla Hodžić
Kompozitor: Vladimir Pejković
Asistent reditelja: Luka Jovanov
Vizuelni identitet i dizajn: Marko Berkeš
Fotografija: Nenad Šugić, Marko Berkeš i Tamara Antonović
Pred nama je zanimljivo scensko istraživanje mehanizma tranzicije koji je počeo u zločinu i donio profit odabranim. Takav moralni relativizam nije podnošljiv. Pojedinačno i kolektivno ostali smo zaglibljeni između revolucije koja se nije desila i evolucije koja neće doći. To stvara negativne emocije bijesa i mržnje, društvo bez demokratije, koje kreira svijet poslušnih pragmatika, ljude bez saosjećanja i poštenja. To je zastrašujući poslovni i politički deal đželata i žrtve, potpisan i ovjeren od nove društvene elite.
Tako se pojam i shvatanje tranzicije u glavama nove “elite“ i njenom marketinškom djelovanju pretvorio u svojevrsnu „kantu za smeće“, u koju se trpa sve što u ovim novostvorenim uvjetima ne valja, što nije u skladu s političkim normama ili Božjim pretpostavkama. Čim neko misli drugačije, ako nije spreman da se prilagodi, šutira se u kante za smeće – i stvar bezbrižno „hoda dalje“. Kritičko mišljenje je remetilački faktor novokompiranih država u kojem dominira egzistencijalni strah kao nezaobilazna posljedica zaoštrenih društvenih pritisaka, ekonomske i socijalne nesigurnosti. Taj strah koji se stalno primjenjuje kao dnevno-politička praksa kroz metode nepravne države, sa logikom sve se može kupiti prodati, a čovjek je najjeftinija roba, činjenica je na koju smo svi pristali i prihvatili je kao istorijski ili zli usud.
Ovo je samo jedna priča o čovjeku sa moralnim integritetom koji nije preživio tranziciju.
Novo doba je groblje etičkog idealizma.
Dino Mustafić, reditelj