Silvija

Autorska reč

Postojanje čovjeka upisano je u naponu između težnje za ličnom autonomijom i struktura koje je sistematski onemogućuju. U napuklinama koje se otvaraju između unutrašnje potrebe i normativnih obrazaca društvenog poretka, nastaje otuđenje. Subjekt se oblikuje kroz stalno sučeljavanje sa spoljašnjim kodovima koji konstruišu svakodnevicu. Moć se ne manifestuje samo kao zabrana, već i kao nevidljivi mehanizam samorazumijevanja. U tom prostoru pritiska i iskliznuća, pred društvom nastaje autoportret - ne kao reprezentacija identiteta, već kao čin otpora, pokušaj da se sačuva cjelovitost u uslovima stalne fragmentacije. Nestabilnost se ne doživljava kao poremećaj, već kao prirodni simptom svijeta koji smo internalizovali.

Predstava Silvija je poetsko scensko istraživanje inspirisano životom i djelom Silvije Plat, koje izmiče biografizmu i ulazi u unutrašnju zonu subjekta raspolućenog između intimnog...