Elektra (po Euripidu) nastala je 1968. (premijerno izvedena u Ateljeu 212, 12. novembra iste godine). Pod prigodnim naslovom Elektra 69 prikazana je izvan konkurencije na trećem BITEF-u, 4. septembra 1969. Time je označen i kraj Kišove saradnje sa Ateljeom 212, započete 1965. Iz iskustva koje je stekao kao dramaturg nastale su tri njegove televizijske drame („Noć i magla“, „Papagaj“, „Drveni sanduk Tomasa Vulfa“) i dramatizacija pripovetke „Grobnica za Borisa Davidoviča“. To je, uz Elektru, ceo Kišov dramski bilans, kojem treba dodati velik broj prevoda dramskih tekstova (Kornejev Sid, Molijerov Don Žuan, Miseova „dramska poslovica“ Ljubavlju se ne igra, dramatizacija Sadove Filozofije u budoaru, Poslednji dan na smrt osuđenog Ž.-I. Tiserana, Labišova Kasica-prasica, Fejdoova Mačka u džaku, Sartrove Trojanke
Elektra NADA ŠARGIN
Orest MARKO JANKETIĆ
Pilad PAVLE JERINIĆ
Zidar ALEKSANDAR ĐURICA
Strofije BRANKO JERINIĆ
Egist DARKO TOMOVIĆ
Klitemnestra DUŠANKA STOJANOVIĆ GLID
Hor: Mina Nikolić*, Bojana Đurašković*, Joakim Tasić*, Dragan Sekulić*
Muzičar Vladimir Pejković
Scenograf GORČIN STOJANOVIĆ Kostimograf BORIS ČAKŠIRAN Kompozitor VLADIMIR PEJKOVIĆ Scenski govor LjILjANA MRKIĆ POPOVIĆ Izvršni producent IVANA NENADOVIĆ Organizator NEMANjA KONSTANTINOVIĆ
