Prva izvođenja većine Ibzenovih drama izlazila su iz okvira pozorišnog događaja i izazivala burne rasprave i oštra društvena suprotstavljanja. O polemičkoj atmosferi i značaju koji su im Ibzenovi savremenici pridavali govori i to što su ih istoričari neretko tretirali kao događaje ravnopravne realnim, kao istorijske činjenice koje su uticale na formiranje moderne svesti. Žestoke rasprave o odlasku iz „lutkine kuće“ Nore Helmer, do danas su osnova svakog razgovora o ravnopravnosti žene. I Heda Gabler ne prestaje da uzbuđuje duhove, danas kao i u vreme prvih izvođenja. Ali za razliku od Nore, Heda nije dobila pristalice, naprotiv, izazivala je odbojnost. Nora je, poput Antigone, bila „svetica kulture“, još uvek je pripadala civilizovanom, iako personalno opasnom sistemu vrednosti. Heda je prekoračila granicu. Poput Medejine tragedije, njena tragedija je pretila da ugrozi našu kulturu. Njena tragedija nije za...
Jergen Tesman, državni stipendista kulturne istorije - Aleksandar Đurica
Gospođa Heda Tesman, njegova žena - Nataša Ninković
Gospođica Julijana Tesman, njegova tetka - Olga Odanović
Gospođa Elvsted - Anastasia Mandić
Sudija Brak - Ljubomir Bandović
Ejlert Levborg - Nebojša Dugalić
Prevela: Olga Moskovljević, Dramaturg: Slavko Milanović, Scenograf: Aleksandar Denić, Kostimograf: Katarina Grčić Nikolić, Kompozitor: Anja Đorđević, Scenski govor: dr Ljiljana Mrkić Popović, Koreograf: Tamara Antonijević
