Goldonijeve Ribarske svađe, koje su svetsku premijeru doživele na karnevalu u Veneciji 1762, beogradska publika je imala priliku da vidi tek 10. aprila 1948, kada ih je na scenu novoosnovanog Jugoslovenskog dramskog pozorišta postavio, sa velikim uspehom, Bojan Stupica. U 135 godina dugoj istoriji Narodnog pozorišta, ova predstava se našla na repertoaru svega jednom. Paolo Mađeli, Italijan koji je dvadesetak godina živeo i stvarao u Beogradu, postavio je ovu komediju 1973. godine na Sceni u Zemunu. Nepunih godinu dana posle izuzetnog uspeha koji je postigla njegova režija Makijavelijeve Mandragole na istoj sceni, ovo, Mađelijevo treće predstavljanje beogradskoj publici postiže isti rezultat – oduševljenje publike, gromoglasne aplauze, panegirike kritike. Mađelijeva neobična imaginacija, nekonvencionalnost i mediteranski temperament potresali su tih godina beogradski pozorišni svet. Ribarske svađe...
Toni - Lepomir Ivković
Paškva - Nada Blam
Furte - Vladan Gajović / Zoran Ćosić
Libera - Anđelka Tadić
Lucijeta - Marija Vicković
Bepo - Nenad Maričić
Keka - Zlatija Ivanović / Bojana Stefanović / Milena Đorđević
Uršula - Nada Šargin
Ivanko - Branislav Tomašević / Miloš Đorđević
Krište - Mihailo Lađevac
Iže - Igor Đorđević
Dramaturg: Molina Udovički Fotez, Scenograf: Boris Maksimović, Kostimograf: Bojana Nikitović, Kompozitor: Ivan Brkljačić, Lektor: Aljoša Vučković, Autor scenskog pokreta: Ivica Klemenc
