Triptih o radnicima pozorišno je uprizorenje koje za svoj tekstualni predložak uzima tri događaja, u kojima su glavni akteri radnici i fabrike u kojima rade, indirektno ili direktno, istorijski ili u ovom trenutku, tri jednočinke komuniciraju sa generacijom naših praroditelja, roditelja i sa nama. Pitanjima, koliko su se stvari promenile i koje su životne opcije ljudi koji po nekim nepisanim društvenim klasifikacijama pripadaju samom korenu društva ili barem društva kakvim ga danas poznajemo, ovaj triptih pokušava da odgonetne.
,,U zemlji u kojoj su protesti nezadovoljnih radnika koji žive na rubu egzistencije i rade u nehumanim uslovima svakodnevica, i u kojoj se radnik fabrike, koja mesecima nije isplatila platu svojim zaposlenima, zbog toga obesi, nezahvalno je kukati o teškim uslovima rada u pozorištu. Ipak, onda najmanje što pozorište (u ovom slučaju jedno novo, sveže i mlado pozorište) može da uradi, jeste da progovori o tim ljudima, kako god zna i ume. Nikad nisam vi...
„Sve ovo spolja izgleda kao raj, ali niko ne vidi šta se ispod tog raja krije”
U mnoštvu predstava koje teže zabavljanju šire narodne mase, estetici i naraciji, zaboravili smo kako to izgleda minimalistička predstava koja pogađa suštinu. Upravo takva je „Triptih o radnicima” u režiji Juga Đorđevića. Sačinjena je od tri kraće drame i prikazuje položaj radnika u društvu. Jednočinke su napisali Sara Radojković, Strahinja Madž...
