Kao ansambl koji se prevashodno obraća dečjoj publici, glumci Pozorišta “Boško Buha” rado su prihvatili izazov koji je pred njih postavio reditelj Boris Liješević: da se vrate u sopstveno detinjstvo. Građa za novu predstavu Večernje scene, “Tvoje i moje”, su prva sećanja iz detinjstva glumaca koji igraju, ali i učestvuju u stvaranju ove predstave: Katarine Gojković, Aleksandre Simić, Bobe Latinović, Borke Tomović, Bojane Ordinačev, Tijane Čurović, Jelene Trkulje, Teodore Ristovski, Lene Bogdanović, Miloša Vlalukina i Stefana Bundala.
Tokom rada na ovoj predstavi, otvaraju se razna pitanja i razmišljanja na temu detinjstva. Pitamo se da li je dete zaista otac čoveka i koliko su ti prvi snažni doživljai sveta uticali da postanemo ono što jesmo. Prepoznajemo sopstvena sećanja u doživljajima svojih kolega, svoju baku u baki svog kolege ili koleginice, svoju prvu simpatiju u nečijoj priči o prvom zaljubljivanju. ...
Tvoje i moje (naše) detinjstvo
Šta je tvoje, a šta moje, ako se setimo detinjstva? Ili je sve zajedničko. Okupano sećanjima. A da nema tih sećanja što nas često u stopu prate, kakav bi nam život bio? Sigurno pomalo dosadan, onako odraslo dosadan. Zar ne? Ako u nama nema malo onog detinjeg, sačuvanog pa makar u šaku ili na prst stalo, kao da i nismo sasvim stvarni. Kako bi nam sve dosadno...
19.12.2024
Genijalna ideja Borisa Liješevića koja se pretvorila u jednu divnu predstavu ispunjenu dečijim sećanjima glumaca. Sva osećanja - radost, polet, tugu, strah osećamo zajedno sa glumcima i vraćamo se u njihovo, a u isto vreme i naše, detinjstvo.
30.09.2024
Dugo nisam gledala nešto slično u pozorištu. Ova predstava je poletna. Glumci se obraćaju publici prisećajući se svog detinjstva. Svako ko je pogleda sigurno će mu prijati ritam predstave, kao i slike koje stvaramo u glavi slušajući priče. Na kraju dugo razmišljamo koja su naša prva sećanja i kako bismo ih prikazali na sceni ili ispričali nekome ko nam je pravio društvo u gledalištu. ❤️
