Žudnja

Ulogujte se da dodate predstavu u listu zelja
4.0

Broj ocena: 1;

Žudnja

Pisac: Sara Kejn, Režija: Vojislav Arsić

Igraju:

Đorđe Živadinović Grgur
Jovan Zdravković
Marko Panajotović
Uroš Novović

Koncept: Vojislav Arsić, Umetnička savetnica: Milena Bogavac, Montaža zvuka i orginalna muzika: Ivan Mirković Bambi (Marko Nastić – Ljubav), Produkcija: Maja Josić, Aneta Goranović i Jovana Janjić, PR i protokol: Marina Ugrinić i Aleksandra Babić, Dizajn: Sanja Drakulić



Inspirisano žudnjom Sare Kejn i Sarom Kejn

Predstava «Žudnja» nastala je kao direktan odgovor na potrebu. Potebu autora. Potrebu zajednice. Potrebu pozorišta. Sadržaj predstave nastao je dekomponovanjem i ponovnim komponovanjem osnovnog teksta, dok autori predstave stoje pred vama i sa vama dele svoje sadržaje: poetske, ispovedne i lične, referušići se na komad «Žudnja», ali i na druge Sarine drame i njenu biografiju.

Sara Kejn, savremena engleska dramaturškinja, preminula je nakon dva uzastopna pokušaja samoubistva, sa samo 28 godina. Njene drame su svedočanstvo o duhovnoj praznini čoveka, o tragediji empatije u kapitalističkom svetu i izmenjenim vrednostima koje nam sistem nalaže. Biografija Sare Kejn je poput biografija tragičnih rok velikana. Za 28 godina života napisala je pet drama zbog kojih su je isprva osporavali i vređali, da bi je kasnije svrstali među najvažnije autore s kraja 20. veka. Za njeno dramsko stvaralaštvo, vezuju se epiteti: brutalizam, surovost, zastrašujuće do usijanja, ekstremne emocije... Pisci njenih biografija kažu da nikad nije postala pesnikinja. Publika u njenim dramama prepoznaje poeziju. Iako njeni komadi predstavljaju prekretnicu u angažovanom savremenom pozorištu, javnost je često, malograđanski, više zainteresovana za njen lični život ispunjen razočaranjem, depresijom i samoubistvom, nego za anarhiju duše o kojoj je pisala.

Preslikavajući medijski senzacionalizam na pozorište, Sara Kejn prikazuje trivijalnog, otupelog čoveka koga još jedino smrt može da uzbudi. O tome piše Sara Kejn, autentično, šekspirovskim jezikom, izazivajući kod pojedinaca u publici teško dostižnu katarzu.

«Žudnja» je prvi put izvedena 1998. godine u Edinburgu. Tekst je u početku predstavljen pod autorskim pseudonimom Marie Kelvedon. Sara je koristila pseudonim kako bi se izbegla uticaj svoje reputacije vezane za nasilje iz predhodnih drama.