Premijera predstave „Kabare pikolo grande - Utopija“ u Novosadskom pozorištu biće održana 27. januara u 19 časova. Predstavu je režirao Andraš Urban koristeći se tekstom Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

Upavnik pozorišta i reditelj Andraš Urban istakao je da je predstava deo projekta pod nazivom Kabare pikolo grande, koji je prošle godine započet predstavom Roberta Lenarda, „Distopija“. Ove godine tema projekta je utopija, kako i sam naziv predstave govori. „Utopija“ je nastala po tekstu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, a Urban je naglasio da se predstava ne bavi njenim istorijskim, pa čak ni političkim kontekstom, već, kako kaže: „Deklaracija o ljudskim pravima je tekst za koji svi kažemo i svi se pravimo da znamo o čemu je. Međutim, kada se, zapravo, suočimo sa tim, onda se iznenadimo na koliko je jasan i tačan način određena ta ljudska težnja ka slobodi i uopšte taj položaj u društvu. Mi smo se prosto odvikli od toga da kažemo na šta imamo pravo i šta mislimo o nekim stvarima, zato što se to nekome možda neće dopasti ili što nije unutar nekih određenih pravila. Jednostavno se više ne govori šta se misli, nego se govori ono što je prikladno. Stvorili smo jedan nadrealni svet u kojem govorimo razne stvari iza kojih niko ne stoji.“ Dodao je da ima vrlo emotivan odnos prema predstavi, pre svega kao čovek, ali i kao građanin.
Vedrana Božinović, dramaturškinja i saradnica reditelja, govorila je o nastanku Deklaracije o ljudskim pravima i njenom savremenom kontekstu, te je istakla da najradikalniji član danas zapravo nije sloboda govora već član koji kaže da su svi ljudi rođeni slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima. Praksa pokazuje da to više nije opšteprihvaćena ideja. „Režija ovog komada počinje već odabirom da se on temelji na dokumentu i da prava čoveka spoji sa pojmom utopija. Nastavlja se činjenicom da se tekst interpretira i ne umotava u celofan, nego se daje u svoj svojoj veličini, član po član i reč po reč. Nelagoda koja se oseća dok se slušaju članovi je vrlo stvarna i vrlo konkretna i ovo je zato predstava o odgovornosti. Ne radi se o adaptaciji teksta, nego o stvarnosti u kojoj su nas, nažalost, uverili da taj tekst više nije bitan. Zato je ljudsko dostojanstvo nekako postalo nebitno.“, kaže ona i dodaje da ovu predstavu treba gledati, jer je mnogo bolje sedeti u publici, nego se praviti da se nas ovo ne tiče.

Glumica Gabriela Crnković istakla je da je ova predstava za nju bila veliki izazov, prvenstveno zbog toga što je Deklaracija veliki tekst koji se sastoji od trideset članova, pogotovo kada govorimo o pravnom momentu i o mađarskom prevodu tog teksta koji je izuzetno težak: „Moj zadatak kao glumice bio je da pronađem kako i na koji način taj tekst da prenesem publici. Kada vas je nečega strah i kada vam nešto izgleda teško i komplikovano, to obično najavljuje da će se na kraju tog izazova desiti nešto dobro.“ Dodala je da je reč o vrlo specifičnoj predstavi, po formi i sadržini, i da ima osećaj da se sprema nešto vrlo uzbudljivo.
Reditelj je Andraš Urban, dramaturškinja i saradnica reditelja je Vedrana Božinović, a kompozitorka je Irena Popović Dragović.
U predstavi igraju Gabriela Crnković, Aljoša Tasovac, Biljana Šunjka Crnojević i Mina Stojanović.
Podsećamo da se ovom predstavom i povodom 52. rođendana Novosadskog pozorišta otvara i Mini-festival vojvođanskih mađarskih pozorišta.
Foto: Novosadsko pozorište