„U duhu je jedina snaga i budućnost jednog naroda"

Dragoljub Đuričić

Dragoljub Đuričić

Zanimanje: Muzičar

Mesto stanovanja: Beograd

Biografija:

Dragoljub Đuričić je rođen 10. februara 1953. godine na Cetinju u Crnoj Gori. Već  preko 40 godina daje svoj umetnički doprinos srpskoj i balkanskoj kulturnoj i muzičkoj sceni. Svoju rok karijeru započinje početkom sedamdesetih godina, pre svoje dvadesete godine.  Od početka svoje karijere pa do danas, Dragoljub je imao priliku da nastupa na teritoriji cele bivše SFRJ, prateći na bubnjevima mnoge poznate izvođače među kojima su Kemal Monteno, Arsen Dedić , Gabi Novak, Zdravko Čolić, Vlatko Stefanovski, Đorđe Balašević i mnogi drugi domaći i strani muzičari. Njegovi možda najpoznatiji angažmani su u bendovima „Leb i Sol“, „Kerber“ i „YU Grupi“. Svirao je na mnogobrojnim protestnim skupovima tokom devedesetih godina sve do 2000. godine. Nastupa u zemlji i inostranstvu, piše muziku za predstave, slika, a ima i glumačkog iskustva.

1. Kada ste poslednji put bili u pozorištu?

Prije par dana.

2. Koju predstavu koju ste pogledali u poslednje vreme preporučujete?

"Noćna straža" u Ateljeu 212.

3. Koliko često i sa kim najčešće idete u pozorište?

Ne idem kao ranije često, ali kada idem, onda uvijek idem sam, sjednem u neki ćošak da me niko ne vidi, jer ludim od toga da me bilo ko šta pita dok predstava traje.

4. Ko su Vam omiljeni glumac/glumica ili reditelj/rediteljka?

Obožavam Branimira Brstinu, rijetko ga u poslednje vrijeme ima, pogotovo od kada je upravnik. Anita Mančić mi je nešto iznad, mada ih ima...Jagoš Marković, Alisa Stojanović.

5. Koja je po Vašem mišljenju društvena uloga pozorišta danas?

Vrlo je važna kao i uvijek, oni su tu da nam ukazuju na nedostatke u društvu na razne načine, iako su u zadnje vrijeme svojim stavovima malo više poklekli da se bave politikantstvom u trendu kuknjave, umjesto da nam otvaraju oči i  kritikujući pokazuju kako zapravo treba živjeti i prevazilaziti problematiku i praveći je sporednom.

6. Kolika je po Vašem mišljenju povezanost između pozorišta i Rock'n'roll-a?

U osnovi je to usko povezano, spaja ih buntovnost, pokretačka snaga, vizionarstvo, koji su osnovni pokazatelji kojim putem društvo mora da ide. To su možda najvažnije dvije stvari koje se bave ljudskim slobodama!!!

7. Ono što možda nije najpoznatiji podatak o Vama je da ste imali prilike više puta da se oprobate i u glumi na pozorišnoj sceni, između ostalog i u Americi. Kako biste opisali to iskustvo?

Ja na to gledam kao na mladalačku, budalastu hrabrost.

Pozorište jako cijenim, sam ga uvrstavam u možda umjetnost sa najvažnijim uticajem na društvo. Nisam ni znao da u meni ima imalo pozorišta, ali je to vidio dobro Ljubiša Ristić i bez ikakve probe me ubacio u "vatru". Bio sam zabavan, mogao sam se gledati i stvorio dosta dobru ulogu u predstavi "Oslobođenje Skopja". Mislim da sam upravo glumcima iz predstave bio jako zabavan. Mnogi od njih su dok su bili iza scene, gledali kakav sam na sceni. Nije mi bilo lako jer sam igrao sa velikim imenima kao što su: Miodrag Krivokapić, Rade Šerbedžija, Petar Božović, Svetozar Cvetković, Inge Apelt, Perica Martinović i drugi, ali upravo njihova veličina me je u lik uvlačila tako da imam osjećaj da uopšte nisam glumio, već da sam to živio...!!!!

8. Pisali ste i izvodili muziku za veći broj pozorišnih projekata. Koji od njih je ostavio na Vas najveći utisak i zbog čega?

"Zapali me" je prva predstava gdje sam radio sam (Do tada sam radio sa Leb i Sol) možda je i ostavila najveći utisak, jer je mjera muzike u predstavi bila baš taman. Zatim "Bliže", "Art", "Pop-corn " i "Ulični psi", a vjerovatno je najveći moj uspjeh balet "Dr Jekyll and mr Hyde" kao i dokumentarni film Puriše Đorđevića "Život Branka Ćopića".

9. Trenutno se igra predstava Reflektor teatra "Smrt fašizmu - o Ribarima i Slobodi" za koju ste takođe Vi pisali muziku. Šta nam možete reći o toj saradnji?

Divno iskustvo, izazov, podsjećanje na ono čemu sam život posvetio, ideologija koje danas više nema. Najviše su me oduševili mladi glumci, na koji su se način posvetili i uključili u samu predstavu, mislim da je to ključ uspjeha, toliko su se srodili da su postali kao jedno "tijelo" stvorili su svoji svijet i u današnje vrijeme informacije se toliko izolovali da djeluju kao da su došli iz sasvim drugog vremena. Bravo!

10. Iza sebe imate, blago rečeno, impresivnu karijeru i iskustvo u oblasti umetnosti. Kako vidite kulturu u vremenu kada se započeli karijeru, a kako sada? Kakvu budućnost predviđate kulturi u Srbiji i bivšim jugoslovenskim zemljama?

Živio sam vrijeme nade, vrijeme kada je sve išlo naprijed korakom od sedam milja. Umjetnička sloboda je bila zavidna i toliko da je umjetnost bila vizija kojim putem treba da se ide i učestvovala je na mijenjanje mentaliteta čitavog drustva. Nažalost, imali smo i imamo desetak pozorišta, koliko ima jedan kvart u Pragu, Budimpešti, da ne idemo dalje. Rock i muzika su donijeli i učestvovali na savremenosti toliko da je došlo do ozbiljnih promjena i pojavili su se oni koji su  imali političku moć i koji su se za svoje ideje umjetnosti ozbiljno plašili. Dozvolili su devalviranje svega preko moćnosti medija i ugušili slobodu mišljenja da bi se učvrstili i zadovoljili porive niskih strasti stvarajući polusvijet. Kada su uspjeli, onda je taj polusvijet sebi dao pravo da odlučuje,( neko je za to debelo kriv) a polusvijet, šta će oni jadni, uzeli su nacionalizam kao sredstvo sa kojim  "znaju da barataju" i imali smo vraćanje unazad od minimum 100-200 godina. Toga sam se s pravom plašio i to me je zadesilo. Jedva čekam da dođe vrijeme da se prozovu na odgovornost vlasnici pojedinih televizija jer u njima vidim glavne krivce stanja, smjernice gdje nam društvo ide. Njihovom glupošću su uspjeli da zaćute srpsku inteligenciju i našli se na guvnu sami pa "vršu"  nesmetano u svim smjerovima do mile volje. Kako god izgledalo na prvu loptu ja mislim da to ovaj narod ne zaslužuje i zato treba da se podignu baš oni koji su klonuli duhom, jer u duhu je jedina snaga i budućnost jednog naroda.

Dragoljuba u HuPikon upisala: Ana Koprivica