Treće večeri u Nedelji Promene, publika je imala priliku da preleti nekoliko ulica rasutih po raznostranim meridijanima, i to smeštena pod korice jedne beogradske trilogije. Diplomski rad Ivana Vanje Alača, rađen pod mentorstvom profesora Nikite Milivojevića, ispraćen je dugim aplauzom, ovacijama i ponekom suzom puštenom na razmeđi glumaca i publike. Strašno veliki gradovi dočarani triptihom priča uverili su nas da nema razloga da budemo sami u njima. Ali i da smo ipak u njima sve usamljeniji.

Tri priče započete su na nemirnim beogradskim ulicama, u različitim dobima povezanim nestabilnošću političkih potresa, razvijene u raznostranim zemljama i na različitim kontinentima, a njihova završnica ostavljena je u sadašnjem trenutku. Ničim povezani, svakodnevni i naizgled trenutni potresi u nekolicini emigrantskih života, rascepljeni u vremensko-prostornom kontinuumu, povezani su istovetom željom i paralisani istim strahom.

Zarobljeni u jedinstvenom kontinuumu nerešive usamljenosti, protraćenih nada da su tuđi meridijani ravniji i da se jezik neće umrsiti dok artikuliše suglasnike stranih reči, tipizirani likovi usamljenika, ne menjaju se tridesetogodišnjim protokom vremena u kojem su smeštene tri hronološki uklopljene radnje. 1991. godina odražava ratne godine nemilosrdnog raspada bivše Jugoslavije i trampu koju beg nameće životu: nagli presek dotadašnjeg života zarad neradog započinjanja nekog novog, dalekog, tuđeg. Materijalna problematičnost, ratovima prekinutih, godina odaje se šaljivim replikama dvojice braće, prinuđenih da dane svojih mladosti provode u neželjenoj, stranoj državi, dok oružana stihija tamo negde odnosi nekadašnje prijatelje, kida niti sklopljenih veza, a srce zatreperi tek kada i zvonjava telefona. Prisiljeno iseljenje iz sopstvenog dvorišta nagoni na podsvesnu nemogućnost useljenja u ono najamljeno, tuđe. Dvanaest godina kasnije, potresi još odjekuju rodnom zemljom, prigušeni političkim strujama i potencijalni davljenici odlučuju da svoju sigurnost pronađu preko granica iscrtanih po evropskim kartama. Tako jedan bračni par, uplašen da oskrnavljena država kroji oskrnavljene sudbine, polazi putevima svojih strahova, nesvestan da na svojim đonovima nosi urezane okrnjke zemlje po kojoj je do tada hodao. Njihove cipele opiru se hodanju po nepoznatim ulicama, a vrata njihovog doma postaju otvorena čak i za zlonamerne reči, ne bi li odslušali taktove maternjeg jezika. Ponovni rez od šesnaest godina, menja deceniju, kontinent, ali ne i misli ljudi izgubljenih na lažnim tragovima prividne sreće koja im neprestano izmiče. Novogodišnja noć sučeljava dvoje umetnika ironično zagubljenih na periferiji grada umetnosti. Losanđeleska noć, srž sličnih sudbina i žudnja za odreknutim životom, u razgovoru spajaju dvoje davljenika prinuđenih da svoj spas okušaju preplivavši okean. Zapušteni snovi prolamaju se razgovorom dvoje mladih koji se zaljubljuju, odlučni na beg od godina sviknutih na otuđeništvo.

Poslednja scena čitavu radnju stavlja u kontekst realnosti, premeštajući publiku u naše danas, 2022. godinu. Naime, publika saznaje da je, u toku igranja predstave, jezikom statistike govoreći, našu zemlju napustilo otprilike šest ljudi. Zastrašujuć podatak, zar ne? I kao i što muzička podloga veli: „Ovo je strašno velik grad i zato nema razloga da noćas budeš sam u svemu.”  A nama ostaje da se pitamo koliko će još vremena proteći do trenutka kada nas neće biti dovoljno da održavamo puls grada?

A na pozorišnom repertoaru nedelje Promene sledi jedna „Paklena noć” koja će se odigrati u petak, sa početkom u 20h.

Podeli:

Povezani tekstovi

Povezani festival

nedelja-promene-2022

Nedelja Promene u čast Dostani Nikolić