U Zvezdara teatru, nedavno je premijerno izvedena predstava pod nazivom „Kuća”. Tekst je pisao Nebojša ilić, a režirao Voja Brajović. Predstavom „Kuća” otvorena je jubilarna 40. sezona Zvezdara teatra.

Dobro odabrana glumačka ekipa, uspela je da oživi priču na sceni, kao i da dopre do emocija publike probudivši u njima razmišljanja, bojazni, ali i sećanja koja ostavljamo po strani tokom života. Radnja predstave je smeštena u današnjicu, u kući na dva kontinenta, a tri mesta. Ova porodica je spona koja povezuje Kanadu, Beograd i seoce blizu Begrada. Predstava govori o dolascima, odlascima, egzistenciji, tradiciji i porodici. Na duhovit način, komad otvara sva ova pitanja i pušta nas da kroz sopstveno iskustvo i osećaje tragamo za odgovorima.

dolaze-kinezi1

Prikazane su tri generacije i njihova borba za opstanak, kao i lične težnje da ispune svoj život smislom i pronađu neki svoj lični put. Otac, čiji lik tumači glumac Nebojša Ilić, predstavlja unutrašnju borbu koja se odvija između instikta za preživljavanjem i nostalgijom koja se javlja pod oreolom gubitka supruge, samostalnog vaspitanja deteta, samoće, ali i iskonske čežnje za povratkom. U jednom delu predstave, otac svoj život u Kanadi opisuje odlaskom na posao i naručivanjem kineske hrane („kineza”) nakon posla.

Nostalgija za domovinom, kao i porodicom na okupu, ogleda se u priviđanjima Tarinog dede, čiji lik tumači Branimir Brstina, koje doživljavaju otac i ćerka. Lik dede se pojavljuje u svim prekretnicama njihovog života, pre donošenja neke važne odluke. Ovaj lik predstavlja njihovo unutrašnje „ja” koje ih navodi da probude duboko zakopane emocije.

Predstava nas dalje odvodi do lika ćerke Tare. Njen lik je oslikan kao mlada osoba, koja je materijalno obezbeđena, ali bačena da se suoči sa gubitkom majke, borbom sa svojim emocijama, odabirom fakulteta, društvom uopšte. Neverovatnom energijom na sceni navodi nas da sa njom proživljavamo trenutke slabosti i radosti, koje možda najjasnije izražava u odnosu na ostatak porodice.

dolaze-kinezi2

Pored talentovane izvedbe glumaca, posebnu pažnju publike je osvojila glumica Ivana Zečević kako svojom posvećenošću na sceni, tako i vokalom koji smo imali prilike da čujemo nekoliko puta tokom igrokaza.

„Prvo smo došli do neke tinejdžerke, neke male devojčice, koja nije bila adekvatna, onda smo sve više išli ka meni”, navodi za naš portal glumica Ivana Zečević koja tumači lik Tare, objašnjavajući na koji način su gradili lik i šta ju je to povezalo sa njim. Ona dodaje da je reditelj Voja Brajović stalno sugerisao da shvati ovo lično, kao svoje i kao da se tiče nje same. Ivana naglašava da je iz ovog pozorišta uvek dobijala isključivo ljubav i podršku i da je to doprinelo da iznese ulogu na verodostojan način, kao i da smatra ovo nečim najznačajnijem u svojoj karijeri do sada.

Tokom predstave javlja se motiv samoće koji se možda najbolje ogleda u delu kada ova porodica slavi slavu, bez gostiju, naručivši kinesku hranu i na pitanje dede da li im neko dolazi, otac odgovara „Dolaze Kinezi”. Ovo je porodica prema kojoj svi osećamo bliskost: možda je poznajemo, a možda smo sami deo nje.

Foto: Nikola Vukelić

Podeli:

Povezana pozorista