Treće veče međunarodnog pozorišnog festivala „Synergy #WTF“ odigrana je predstava „pogledajme“ udruženja Arterarij iz Zagreba. Ovaj autorski projekat, a ujedno i rediteljski prvenac Romana Nikolića, u saradnji sa Sindirelom Bobarić, koju je zamenila Melanija Mešić, i Sinišom Senadom Musićem, govori o svim problemima sa kojima se Romi svuda, a posebno u Hrvatskoj, susreću i koliko takvi momenti utiču na njih same.
Predstava kroz niz autentičnih slika detinjstva glavnih glumaca provlači niz pitanja i tumačenja sa kojima se romska deca svakodnevno suočavaju i preživljavaju. U talasima su prikazane scene trenutaka radosti iz detinjstva, oni čisti, nežni i unikatni, koje potom prate teške scene odrastanja u društvu u kom je romska zajednica zapostavljena, ostavljena na cedilu od strane sistema koji bi trebao da ih štiti.
„Pitanja identiteta, društvene zatvorenosti i diskriminacije, pitanje umjetnosti kao pokretača društvene refleksije nisu neprisutna u našem javnom prostoru, ali nema puno primjera gdje su obrađena otvorenoga uma. Konkretno na projektu „pogledajme“ – nismo krenuli u ovaj projekt popunjavajući formu prema poruci koja nam je od početka bila jasna. Naprotiv, odlučili smo zaista istraživački krenuti prema tome, spoznati ne samo probleme, nego i njihove izvore i posljedice. A izvorima i posljedicama smo se bavili počevši od stvarnih, individualnih priča“, naveo je reditelj u intervjuu za potal „romi.hr“.
S obzirom da se predstava igrala u maloj sali Novosadskog pozorišta, ona je postala jedno veoma autentično iskustvo i za publiku i za glumce. Scenografija je odlično dočarala priču i okruženje u kojoj se predstava, odnosno slike detinjstva odvijaju.
