Poslednje takmičarske večeri 27. Vršačke pozorišne jeseni izvedena je predstava  „Zla žena“ Narodnog pozorišta Subotica, u režiji Ive Milošević. Komad rađen po originalnom Sterijinom tekstu sa neočekivanim rediteljskim pristupom izazvao je ovacije vršačke publike, a isti pozitivan utisak očigledno je ostavila i na žiri, te je osvojila specijalnu nagradu, a Milica Sužnjević koja igra naslovnu ulogu ponela je priznanje za najbolju glumicu festivala.

zla-zena-vrsac1

Sterijina komedija tematizuje zajedljivost, oholost i malograđanštinu mlade Sultane koja u klasičnom zapletu komedije zabune menja uloge sa prostom čizmaševom ženom Pelom i suočena sa perspektivom potlačene neprivilegovane čizmarke doživaljava spoznaju, izlazeći iz tog iskustva prosvećena i bolja. U scenskom iščitavanju Ive Milošević, međutim, nema ovog prozaičnog srećnog kraja. Rediteljka je pristupila Sterijinom tekstu analitički, zalazeći duboko u motivaciju njegovih karaktera, postavljajući konstantno pitanje: zašto? Šta se krije iza Sultanine osornosti, šta je to što nju muči i tera na bahato ponašanje? Zla žena ne može biti zla sama od sebe, ona nije činilac u društvu koji sam sebe nameće, već upravo suprotno, od društva i utvrđenih konvencija je nametnut. Zato je zla žena u stvari duboko nesrećna, žena primorana da igra ulogu koju nije birala, a opet drugačije i ne zna jer istinski životni doživljaj nije ni imala. Tek prvo iskustvo koje ne sliči uigranoj predstavi njene svakodnevice, susret sa nemilosrdnim čizmarom Sretom koji u pijanoj noći fizički i verbalno muči zatečenu Sultanu  daje joj uvid u svet kakav u svojoj biti jeste, mračan i sumoran, težak i okrutan, naročito prema ženi (međutim ne samo njoj već i muškarcu, jer kroz Sretine krahove izbija i njegovu patnja uzrokovana socijalno nametnutim mačizmom). Ipak, ovo poimanje za zlu ženu Ive Milošević nema pročišćujuće dejstvo i ona nakon spoznaje ne izlazi bolja, već upravo suprotno: zlo rađa zlo i nasilje rađa nasilje. Sultana postaje tiranin sa bičem u ruci, sada suštinska mučiteljka koja zna odakle potiče sva njena ogorčenost. Prelaz od nametnute konvencije do preobraćenja Milica Sužnjević i cela glumačka ekipa izneli su hrabro, od komične prenaglašenosti na početku predstave u kojoj su svaki pokret i ekspresija dirigovano pojačani, navodeći na utisak izrežiranog života, do grotesknog zastrašujućeg kraja koji snažno zatvara priču, otvarajući veliki prostor za zapitanost kada se zavesa spusti.

zla-zena-vrsac2

Ova predstava zatvorila je takmičarski deo festivala u okviru koga je izvedeno šest naslova. Nagradu publike sa prosečnom ocenom 4,77 osvojila je „Nečista krv“ Narodnog pozorišta u Beogradu, a prema odluci stučnog žirija u sastavu Tanja Bošković – glumica, Snežana Trišić – rediteljka i Svetislav Jovanov – dramaturg najbolja predstava festivala je „Zločin i kazna“ Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke. Sve nagrade i obrazloženje dostavljamo u nastavku.

Za mladog glumca: ZLATAN VIDOVIĆ – sa zadivljujućom zrelošću i energijom daje scenski život jednom od kultnih likova svetske književnosti, uverljivo lavirajući između različitih maski - nervčika i idealiste, fanatika i izgubljenog deteta.

Za najboljeg glumca: NENAD JEZDIĆ – snažnim potezima ocrtava dramu čoveka razapetog između strasti i konvencija, a osuđenog na propast u svetu u kojem se sve svodi naračun i posedovanje.

Za najbolju glumicu: MILICA SUŽNJEVIĆ – Prolazeći disciplinovano i suptilno kroz različite scenske obrasce, od stilizacije i naturalizma do groteske i apsurda, pokazuje preobražaj precioze u žrtvu, i konačno u detinjastog monstruma koji se krije u svakom od nas.

Specijalna nagrada: Predstava ZLA ŽENA - Tumačeći Sterijinu poučnu komediju sa stanovišta problema i dilema našeg vremena, predstava ZLA ŽENA nas na umetnički inovativan i artificijelan način suočava sa neugodnim pitanjima na teme muško-ženski odnosa, porodičnog nasilja i društvenog licemerja.

Za najbolju režiju: DUŠAN PETROVIĆ – Uprizorivši roman Dostojevskog na efektan i slojevit način, Dušan Petrović uobličava, kroz uzbudljivu ravnotežu demonskog i potresnog, svet ispod čije površine pulsiraju ideje, ambicije i strasti, svet u kojem je sve skučeno, samo je patnja beskonačna.

Za najbolju predstavu u celini: ZLOČIN I KAZNA – Modernom svetu, koji je izgubio moralni osećaj, kao i osećaj solidarnosti sa žrtvama, predstava prinosi ogledalo, u kojem greše, pate, ali i dosežu pokajanje kako oholi – oni koji su sebe uzvisili iznad ljudskog, tako i poniženi i u uvređeni – to jest, oni koje je naša sopstvena ravnodušnost pretvorila u podljude.

Podeli:

Povezani festival

27-medjunarodni-festival-klasike-vrsacka-pozorisna-jesen