„Živimo u periodu tehnološkog barbarstva“

Marko Tomaš

Marko Tomaš

Zanimanje: Pesnik

Mesto stanovanja: Mostar

Biografija:

Marko Tomaš nedavno je boravio u Beogradu gde je promovisao svoju novu zbirku poezije "Trideset deveti maj" i bio gost na festivalu "Krokodil" . Ovog mostarskog pesnika možete upoznati kroz zbirke njegovih pesama: "Regata papirnih brodova", "Varanje smrti" , "Crni molitvenik", ali i intervjue koji su opsežni i iskreni. Činjenica je da je Tomaš čovek koji je neophodan današnjoj književnosti upravo zbog novih formi koje donosi. Njegove pesme postaju naši sapatnici u životu. Do sada je objavio više zbirki poezije, a pesme su mu prevođene na italijanski, poljski, nemački i engleski. Pored poezije, autor je i kratkih priča, a radi i kao novinar.

1. Kada ste poslednji put bili u pozorištu?

Bojim se da je to bilo prije skoro dva mjeseca. Bio sam na premijeri predstave koja je rađena po motivima moje poezije u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru. Poslije sam previše putovao. Imao sam i puno posla.

2. Koju predstavu, koju ste pogledali u poslednje vreme, preporučujete?

Mislim da je predstava Preobražaj, po Francu Kafki, gorenavedenog kazališta, dosta uspjela.

3. Koliko često idete u pozorište?

Idem kad god mi to omogućava moj sumanuti raspored putovanja.

4. Ko Vam je omiljeni glumac/glumica?

Vjerujem da je ovo očekivano: Marlon Brando. Neočekivano bi bilo: Džejms Stjuart, Gaga Nikolić, Zoran Radmilović, Bata Stojković, Meril Strip, Mirjana Karanović.

5. Koja je uloga pozorišta u današnjem društvu?

Uh, teško pitanje. Ista kao i bilo koje druge umjetnosti. Znaš, živimo u periodu tehnološkog barbarstva. Umjetnost mora vraćati ideje humanizma među ljude. A, istovremeno, ne bi smjela postati običan pamflet.

6. U martu, ove godine, premijerno je izvedena predstava "Gnijezdo" koja je inspirisana Vašom poezijom. Ova predstava istražuje odnose glumaca sa publikom, dolazi do tzv. probijanja četvrtog zida. Interesuje me koliko je za Vas bitan odnos poezije i pozorišta? Koliko Vama znači reč publike? Posebno publike iz sveta umetnosti kojoj dajete inspiraciju za stvaranje na drugim umetničkim poljima.

Sve je to prepleteno od pamtivjeka. Ljudi inspiriraju jedni druge svojim radom.

Osobno mi puno znači kad neki ljudi koje jako cijenim odluče uzeti barem mali segment mog rada i na njemu izgraditi svoj umjetnički svijet. Ta je predstava izuzetno uspjela zahvaljujući glumačkom ansamblu i redateljici koji su zajednički izvukli podtekst moje poezije i gurnuli ga pred ljude. Ostao sam zapanjen koliko su duboko i precizno iščitali moj rad.

7. Prisutni ste u svim gradovima bivše nam republike. Nekako se stiće utisak da se pri Vašim promocijama knjiga oseti taj jugoslovenski duh, na trenutak se izbrišu sve nacionalističke ideje. Koji od gradova Vas najviše asocira na lepe godine Jugoslavije i u koji grad se rado vraćate?

- A ne znam. Vrijeme je prošlo. Stvari su se promijenile. Svi su gradovi moji gradovi, gdje god ima mojih ljudi, pa nazovimo ih i Jugoslavenima u smislu da nisu robovi nacionalnih identiteta.

8. Čitajući Vašu novu zbirku pesama "Trideset deveti maj" stekla sam utisak da je ovo knjiga  gde ste, do sada, najviše ogoljeni i pritom brutalno iskreni. Kako je zapravo nastala ova zbirka?

- Puno sam radio neke druge stvari. Pjesme sam pisao usput s nekom nejasnom idejom da želim pisati pjesme koje će u sebi nositi presjek svih mojih poetičkih i etičkih okupacija u dosadašnjem radu. Na neki je način zbirka autoironijska. Ne znam koliko se to može iz nje iščitati ali to mi je bila neka nejasna ideja vodilja. I dosta sam opustio jezik, pustio sam da me nosi, da bude bujica u većem dijelu pjesama u ovoj zbirci.

9. U svakoj Vašoj pesmi prisutan je neki vid ljubavi prema ženi, domovini, prirodi, kafani... Je li ljubav glavna spona između Vašeg života i života u Vašim pesmama? Da li je ona Vaša večita inspiracija?

Ne mislim da baš moja poezija puca od ljubavi prema domovini.

Domovina i ja imamo ozbiljne nesporazume za koje se plašim da ih nikada nećemo rješiti. Znaš, svijet je takav da čovijek i nema ništa drugo nego ideju ljubavi. Ima ta situacija, nedavno sam je se prisjetio, na žalost zbog samoubojstva Tonija Burdena. Pitao je Burden Igi Popa što ga uzbuđuje sada kad je mator a nema što nije prošao u životu i kakva ludila nije preturio preko glave. Igi je odgovorio: ,,Jedino što me danas uzbuđuje jeste da se osjećam voljenim". To je sve što imamo.

10. Koliko je teško to svakodnevno suočavanje sa samim sobom? To nepresušno davanje umetnika kako bi nahranili duše većine. Šta Vas je nateralo da krenete baš ovim putem?

Zabunom sam pomislio da mi je to najlakši zanat kojim bih se mogao baviti. A težak je zato što se stvarno trudim ne štedjeti. Jebiga, ako se već bavim nečim onda ću se baviti time pošteno, punim srcem. To je za mene često pogubno. Ali što da se radi. Mora se gurati nekako.

Marka u HuPikon upisala Teodora Marković