Pete večeri festivala BAŠTeAtar u Kragujevcu izvedena je predstava „Kaučing & apartman” u produkciji udruženja Salon Salut iz Beograda. Autorka teksta i projekta, Dušanka Stojanović Glid, igra zajedno sa Aleksandrom Janković, dok je za muziku na sceni zadužena Marija Vicković. U predstavi se izvodi sedam pjesama, za čiju kompoziciju su zaslužni Marija Vicković, Miko Aleksić i Vladimir Pejaković.
„Kaučing & apartman” nas sa scene Doma omladine seli u kafansku atmosferu, podsjećajući koliko je važno povremeno prekršiti ustaljena pravila pozorišnih konvencija. Pozorište je živo, možda i najživlje od svih vrsta umjetnosti, i prirodno je da se ono mijenja, prati okolnosti u kojima nastaje i ne ograničava se samo na klasičnu scenu. Preplitanjem radnje i pjesama na sceni, ovaj projekat izbacuje i izvođače i publiku iz komfor zone, poprimajući oblik kabarea.
Na sceni pratimo razgovor dvije žene koje, uz pozamašne količine viskija, cigareta i kokaina, raspravljaju o svojim životima. Osnovna tema - rad na sebi, u predstavi se tretira kao floskula kojom smo sve više opterećeni u današnjem vremenu. Naše antijunakinje vrlo šarmantno i duhovito govore o sopstvenim metodama samospoznaje, koje su često bizarne, a uvijek skupe. Međutim, uloženi trud se brzo pretvara u opsesiju i vodi sve dalje od duhovnog mira. Vrlo je lako uljuljkati se u iluziju da će gatara, nadriljekar ili hipnotizer preuzeti naš život u svoje ruke i, za dovoljnu količinu novca, poštediti nas suštinskog preispitivanja i ispravljanja svojih postupaka.
Imperativ usavršavanja samog sebe dobija posebnu pažnju u kontekstu pandemije – zar nismo svi tokom karantina bili zatrpani raznim kursevima jezika, receptima i meditacijama koje bi nam upotpunile „prazne dane” i učinile da postanemo bolji? Ko nije naučio tri jezika, spremio pekinšku patku i pozdravio sunce, prozvan je lijenim i nesposobnim, jer, eto, sad smo svi imali vremena, ali ga nismo svi iskoristili. A šta uopšte znači rad na sebi? Da li su skuplje meditacije jače i da li sudbina može da se kupi? I na kraju, mjeri li se rad na sebi uloženim evrima?
Upravo pitanje društvenog položaja likova ove predstave razmatrano je u okviru Okruglog stola, održanog neposredno nakon predstave. Autorka projekta, Dušanka Stojanović Glid, naglasila je da ova predstava ne bi trebalo da bude isključivo „zabavna muzičko-dramska komedija”, jer otvara važna pitanja – odakle novac glavnim likovima i kakvo je to društvo u kojem se one nalaze. „Već dugo živimo u vremenu u kome sumanuto jurcamo za novcem, koji kasnije trošimo kako bismo se osvježili i oporavili, i tako u krug” naglasila je Aleksandra Janković, ističući apsurd završetka predstave, u kome se naše bahate antijunakinje, uprkos silnom trudu da postanu što bolje, vrlo prostački posvađaju.
Večeras, šeste večeri festivala, u 20 časova biće izveden plesni solo performans „Nothing can go wrong”. Time se zatvara takmičarski program festivala, a naredne večeri nas očekuje dodjela nagrada i igranje predstave „Nacija” u čast nagrađenih.
Foto: Milica Raković (hocupozoriste.rs)
