U subotu, četvrte večeri festivala BAŠTeAtar, na sceni Knjaževsko-srpskog teatra odigrana je predstava „Tri zime“, rađena po višestruko nagrađivanoj drami Tene Štivičić. Predstava je nastala kao diplomski rad studenata glume u klasi profesorke Jasne Đuričić, koja potpisuje i režiju, i Sanje Ristić Krajnov, a u produkciji Udruženja studenata dramskog departmana Akademije umetnosti Novi Sad. Glumačku postavu čine Nikola Knežević, Isidora Vlček, Vanja Kovačević, Ksenija Mitrović, Jovana Belović, Aljoša Đidić, Ana Rudakijević, Stefan Beronja, Staša Blečić, Bojana Milanović, Miloš Lazić, Miloš Lučić i Rastko Mićić.
Kao što i sam naslov sugeriše, tekst je podijeljen na tri cjeline – tri zime, koje se odvijaju 1945, 1990. i 2011. godine. Predstava realistično prati život četiri generacije jedne zagrebačke porodice u kontekstu stvaranja i raspadanja Jugoslavije, pa sve do današnjeg trenutka. Način na koji je komad koncipiran, kao i osnovna fabula, otvaraju temu razvoja pojedinca, ali i porodice, u drugačijim društveno-istorijskim okolnostima, i njihovo (ne)prilagođavanje svijetu koji se ubrzano mijenja. Šta vi mislite – koliko su vaše odluke suštinski vaše, a koliko su uslovljene vremenom u kome živite? Do koje mjere sadašnje stanje društva (a i ono koje je već odavno iza nas – koliko zapravo znate o Jugoslaviji?) utiče na način vašeg života? Čak i ako uspijemo da osvijestimo taj uticaj – možemo li mu se oduprijeti?
Pronalazak svog mjesta u spoljašnjem svijetu najupečatljivije posmatramo kroz prizmu ženskih likova. Razgovor Karoline, starice čija je najveća želja bila odlazak na studije, i Lucije, tinejdžerke kojoj je škola već prilično dosadna, naglašava da su samo dvije generacije dovoljne za potpunu promjenu i realnih okolnosti i načina na koji o njima razmišljamo. Predstava otvara čitavu lepezu „ženskih“ pitanja, podsjećajući nas na period u kome su one žene, koje nisu bile naročito tihe, smjerne i poslušne, završavale u psihijatrijskim ustanovama, sa dijagnozama histerije i “bolesnih živaca”. Mislite li da smo danas u zavidnijem položaju?
Glumci neviđeno lako prelaze iz mlađe u stariju verziju svog lika (i obrnuto), u par navrata čak i na samoj sceni. „Tri zime“ ne nude samo prikaz lutanja različitih generacija u džumbusu balkanske istorije (sa kojim je vrlo lako poistovijetiti se), već mogućnost da prisustvujemo tolikoj uigranosti glumačke postave, da vam ne preostaje ništa drugo osim da se prosto prepustite magiji pozornice. Prema riječima samih glumaca na Okruglom stolu, održanom posle predstave u Domu omladine, usklađenost su postigli temeljnim iščitavanjem teksta i naizmjeničnim isprobavanjem različitih ulogа, kako bi lakše razumijeli svakog pojedinačnog lika. Naglašavaju to kao jednu od najvećih osobenosti rada na ovom tekstu – akcenat je stavljen na samu priču i međusobne odnose likova. A publika to vrlo snažno osjeti.
O komadu i temama koje on obrađuje mogla bih da pišem do sjutra, ali naprosto nema poente; ovo je jedna od onih predstava koje se ne mogu prepričati. Nemoguće je dočarati cjelokupan doživljaj tekstom koji čitate; potrebno je da prosto odete i odgledate je. „Tri zime“ posjeduju nešto izuzetno rijetko i vrijedno – čistu magiju pozorišta, koju će vam dočarati isključivo glumačka igra ove fenomenalne drame.
Večeras, pete večeri festivala, očekuje nas javno čitanje drame „Tamo gde pevaju“ Filipa Grujića, u Domu omladine, sa početkom u 17 časova. Nakon toga, u 20 časova, u Galeriji Doma omladine odigraće se treća predstava takmičarskog programa festivala, „Kaučing & apartman“.
Foto: Milica Raković (hocupozoriste.rs)
