Kao što smo obećali, nastavak prikaza naših omiljenih predstava iz 2023. godine je tu, a prethodnog dela možete se podsetiti na linku.
Limeni doboš, Jugoslovensko dramsko pozorište
U nimalo lakoj interpretaciji romana „Limeni doboš” u režiji Vasila Hristova i dramaturškoj obradi Vesne Radovanović, priča nas vodi duž linije razvoja zla na Balkanu i usponu nacizma na našim prostorima. Radnja prati lik trogodišnjaka Oskara koji je u noći uoči početka Drugog svetskog rata odlučio da neće da odraste. U klinici za duševne bolesti Oskar opisuje, kako viđenje rata, tako i viđenje odraslog čoveka iz ugla deteta. Možda je predstavu najbolje opisala glumica Jovana Balović, koja tumači čak 6 likova: „Limeni doboš je naizgled lepa, lepršava i razdragana predstava. Ali, iza sebe krije udarac doboša koji naslućuje ono što i sami znamo da nam sledi.”
Čini se da je predstava odigrana na pravom mestu u pravo vreme – u Srbiji onda kada bismo možda svi na trenutak, poput Oskara, mogli da sagledamo sliku sveta koji „hrli ka samouništenju”.
Ponovno ujedinjenje dve Koreje, Srpsko narodno pozorište
Pisac ovog komada, Žoel Pomera, rekao je: „Ljubavni odnosi dovode do slepila zbog svog intenziteta”. Predstava „Ponovno ujedinjenje dve Koreje” u režiji Igora Pavlovića ostavlja nas sa nizom (pot)pitanja, govoreći o nečemu što nam je svima u biti potrebno ili za čim ipak potajno tragamo – o ljubavi i svim njenim oblicima. Odnos dveju Koreja samo je metafora o međuljudskim odnosima, koji će bez sumnje na neočekivan način kroz 12 fragmentiranih nepovezanih scena pronaći put do našeg prošlog ili ipak budućeg slomljenog srca. Ostavljajući nas sa pitanjem da li je reč samo o ljubavi ili nemogućnosti da bez nje postojimo?
Milica Nikolić
Švejk, Beogradsko dramsko pozorište
Šta se desi kada na sceni dobijemo priču o Švejku, lucidnom ratnom zaluđeniku, pretočenu kroz glumu Ozrena Grabarića, dinamičnom i smelom režijom, uz sjajne ansambl izvedbe songova koje je radila Nevena Glušica?
Dobijamo zabavnu, zanimljivu i uigranu predstavu koja će obeležiti narednu sezonu, pružajući publici potrebnu i zdravu komediju i nastavljajući se na antiratnu poruku koja je, čini se, preko potrebna...
Bruklin i mačke u kontejnerima, Regionalno pozorište Novi Pazar
U slojevitom komadu, postavljenom na opštem mestu: u jednoj kafani, rediteljka Jelena Bogavac maestralno kombinuje elemente inteligentne komedije i psihološke drame. Likovi, suočeni sa sopstvenom prošlošću, kreću na put rekonstrukcije sećanja, neminovno time rekonstruišući i sopstvene traume. Ključni trenutak nastupa s povratkom lika „Bruklin”, što inicira snažan emotivni naboj kroz relativizaciju i ponovno proživljavanje kolektivnih traumatičnih iskustava.
Režija suptilno prepliće sadašnjost i prošlost, stvarajući intimni, a opet opšteljudski kontekst. Humor, uprkos mučnim temama nasilja, otvara nove slojeve priče, dodajući i lokalni aspekt, dok glumačka postava vešto balansira kroz razlike u vremenskom diskursu, pružajući duboki uvid u ljudsku prirodu.
(Pra)faust, Beogradsko dramsko pozorište
Dobro poznata Geteova tragedija koja u sebe sažima svu gorčinu, ali i svu milinu života čoveka vođenog strašću, zalutalog u greh - poprimila je novu dimenziju u Liješevićevoj predstavi. Kakvo je osveženje pogledati savremenu dramatizaciju remek dela svetske književnosti, koja nije dosadna ni istrošena, a opet je verodostojna originalnom tekstu i ideji. Metapoetički momenat preispitivanja originalnih stihova i prikaz kompleksnosti odabira pristupa obrade dela, vrlo su vešto dočarani na početku „Prafausta”. Doajeni srpskog i hrvatskog glumišta, Svetozar Cvetković, Mirjana Karanović i Ozren Grabarić, ali i talentovana, mlada Iva Ilinčić, vešto su oživeli Faustove junake na daskama BDP-a. Lukavi Mefisto, požudni Faust i naivna Margareta, trio je čiji dijalog i dinamiku odnosa svi možemo da naslutimo duboko u nama samima, što čini Fausta, ali i Prafausta, uvek aktuelnim i strastvenim komadom.
Besnilo, Narodno pozorište Sombor
Iako je somborsko pozorište poznato po predstavama svih žanrova, realizacija Pekićevog „Besnila” svakako jeste nešto na šta publika nije navikla. Za mene, upotreba mraka kao pozorišnog elementa doprinosi osećaju horor-predstave. Radnja je smeštena na londonskom aerodromu Hitrou, gde spletom okolnosti dolazi do zarazne pandemije. Ova priča pogađa mnogo dublje od same priče o virusu, jer nas podseća na ne tako davnu situaciju u kojoj se našao svet za vreme pandemije Covid-a 19. Pitanje ljudskosti i solidarnosti u najtežim momentima ljudske krize navodi nas da razmišljamo o tome da li je pandemija zla konstantno prisutna.
„Aerodrom je slika sveta u minijaturi”, kako kaže jedan od likova, stoga će gledalac stvarno moći da vidi koliko ljudskih priča postoji na jednom običnom mestu kao što je aerodrom. Da li će pitanje univerzalnog dobra uvek biti zastupljeno i koliko je važno za čovečanstvo da misli da postoji neko ko će zauvek da ih čuva i pazi? Kako će na pojedince na aerodromu uticati virus i šta je to univerzalno i vanvremensko u delu i u svetu danas? Da li moramo čekati najdrastičnije situacije da bi osvestili ljude oko sebe i brinuli jedni za druge? To su samo neka od pitanja na koja daje odgovor ova iskreno emotivna i zastrašujuća predstava.
Razvojni put Bore Šnajdera, Jugoslovensko dramsko pozorište
Egon Savin, Aleksandar Popović i Nenad Jezdić, ah, kakav recept za uspeh! Ova predstava prati „razvojni put” od dobrog i skromnog čoveka do korumpiranog političara. Predstava, osim što nas zabavlja kroz duhovite replike, postavlja i duboka pitanja o ljudskoj prirodi. Prikazivanjem jugoslovenskih problema delo nas podseća na to da kao društvo nismo mnogo odmakli, već da se štaviše vrtimo u krug. Publici će kroz naizgled komične situacije biti zadat ozbiljan zadatak razmišljanja o svojim postupcima, uticaju na društvo kao celinu i o važnosti očuvanja moralnih vrednosti u vremenu iskušenja moći i bogatstva.
„Razvojni put Bore Šnajdera” nije samo predstava, već iskustvo koje nas podstiče na introspekciju, ostavljajući nas sa dubokim razmišljanjima o sopstvenim putanjama i uticaju koji imamo u svetu oko nas.